Ko izda... stigne ga kazna? «
13-Dec-2008 «
Izdaja nekako dođe poželjna ovih dana, ako je suditi po pisanim izjavama i analizama kojekuda. Mada ima i bez reči, za one koji bolje vide.
Sve kao mi znamo bolje, pa smo jaki, pa pametni, pa to i nije izdaja- kada je dobro meni koja o izdaji treba da razmišlja, a neće.
Kazna se ukida do daljnjeg. Nagrade ostaju!
I zašto sam ja sad ovo napisala?!
Čuj - Ja domaći izdajnik?! Nema šanse!
Zato što neću da budem slabić. A opet, u nekim nivoima, to jesam. Pobegnem kada mi je teško u Svoj Mali Svet. I tu dugo u tami ćutim. Kada mi je lepo ne bežim, nego nikuda i ne krećem, tek onda najduže ćutim i ne mrdam odatle gde sam, sa sve smeškom koji liči na šećernu vunu dok se još mota. Posle moja drugarica ima reč o ljudskosti, a i ja se tako malo osetim ljudom. Ustvari ima ih više od jedne. Pa se domunđavamo. Koje su nam uloge dodeljene, u kojima igramo, a kada smo u generalnom štrajku. Pa se negujemo lekovitim pojmovima. Kako kojoj šta zamelemi od potencijalnih lekova.
Ja glumim drvo,(mada ponekad imam utisak da ono glumi baš mene). Popuje mi : Grane su da rađaju, i da se na njih okači ljuljaška! Onda ja pozelenim. Pa mogu malo slabosti i sebi da dozvolim! Da malo manje budem ljud, nego samo malo, malčice, jedna sasvim obična žena koja ponekad liči na drvo, a ponekad na sopstvenu senku, samoubicu, i ličnog atentatora. Ono biće što se menja, raste, i skuplja u svih pet elemenata. I uvek ustane kada treba.
Nek mediji idu dođavola!
PS. pušila, pola
šetala dovoljno
jela... previše, mama spremila opako dobar postan ručak, al mnooogo- pregrešila sam količinom!
pila jednu času domaćeg vina (ko bi mu odoleo).
Kome smešna reč pregrešila, nek mu je za osmeh, zato sam je i napisala!