Prošlo je. Kao sve što prolazi. Nežnost u pogledu na sećanja oživljena iluzijom u papirnatim likovima koji blede u kutiji specijalno dobijenoj za takve, šarene, uspomene. Nacrtan osmeh će izbledeti, I boje lica, a od drvceta ostati štipaljke sa specijalnom namenom. Suveniri združenih besmislica! U svećnjaku dogorela parafinska sveća, a ona kojoj sam se s vriskom čudila beše pčelinja voštanica.
I još joj se čudim. To je valjda zbog ograničenih mogućnosti parafinske rukavice spram moje povelike duše?! Zbog oštrih zuba vremena.. Prebrojavanje (za morbidno pasionirane skupljače) u sanducima, povrh kojih leluja kolo naokolo nekih prošlih “sjajnih” dana, do poslednje bore, do poslednjeg udaha, prašnjave nemigoljive stvarnosti. Ne, nikada zaboravljene. Sjaje kada se uglancaju.
Ako pružiš ruku daće ti se I opet, dok ja svoje ranjave prste sakrivam iza ledja. Levu ili desnu pesnicu? Zamišljaš li? Do sledećeg vidjenja s budućnošću igraćemo kako nam drugi naštimovano sviraju. Kao kroz filmovani San.
Neke se priče ne daju ispričati.