Agresivno orgazmično iskustvo «
3-Apr-2007 «
O ćutanju bez strahopoštovanja Ili nepravda, pa to ti je!
Šta zna Kalimero?
Život mi je obeležilo vaspitanje dvoje učitelja, spremnih na sve zarad očuvanja reprezentativne slike o sebi. Zauvek pamtim rečenicu : „Kako da vaspitavamo tudju decu, ako svoju ne vaspitamo?“ To je bilo pitanje o kome se ne raspravlja. Onda je na scenu stupala šarolika lepeza metoda ( nikako im ne mogu prećutati nedostatak mašte i upotrebu sile) ne bi li nas umetnuli u kalup idealnog, po samo njima znanim standardima, a koje je neretko bivao itekako tesan i nelogičan. Iz sve snage sam se u sebi opirala tudjim primerima, jer lični primer ljudi sa kojima sam se susretala je bio daleko rečitiji. Od najranijeg detinjstva kidane su mi niti razuma i duše nutrinom, zarobljene, upravo iz osećanja prevelikog strahopoštovanja kojim sam bila pelcovana. I danas se dogodi da stečenim instiktom ućutim u trenutku kada prepoznam nelogičnost, na nepravdu u prvom momentu uvek odreagujem tišinom. Jer šta reći nekome ko ne čuje ni sam sebe šta govori ?!
I onda.. Pametniji prestane da popušta.

Eksplodiram vulkanski kada se tome najmanje nadaš, jer emocija se na kraju ipak negde izlije, a strah bude nadjačan urodjenim instiktom za samoodržanjem. Prećutkivanje neretko vodi u bolest, i sasvim suprotno od onoga čemu su nas učili, u nevaspitanje i nepoštovanje. Sebe pre svega. Danas se borim sa prišivenim senkama podsećajući se da nemam pravo na nepromenjeno stanje svesti. Izgovori tu verujem ne pomažu, jer zrelost i poštovanje se stiču upravo radeći na sebi, a ne na drugima. Isto se odnosi i na duševni mir. Pronadjem ga tek kada „pustim“ iz sebe teskobne nemire.. Sklonost mentalnoj masturbaciji ?!
Koji je tvoj izgovor?