Otpad na sve strane, vozila parkirana gde kome padne na pamet, takva i gradnja, odžaci u centru grada, pepeo, dim, umrlice na svakom stablu.. oblaci prašine i blatom zapunjene rupčage po trotoarima, umrla kišna kanalizacija, psi lutalice u čoporima razvlače djubre iz otvorenih kontejnera, bolesne biljke, bolesni ljudi, a ja dignem pogled u nebo. Medjutim uspeva im da mi zagade i to parčence gde sam mogla vidik da sakrijem. Nije ni čudo da lepe slike tražim na internetu. Iluzija lepote koja u nama umire. Zahvaljujući nama samima. Koliko dugo treba oči držati čvrsto stisnutim da bi se realnost ubila? Ja sam za umivanje, dok još nismo i sve vode onečistili i za širom otvorene oči! Počnimo svako od sebe!
Sami upadnemo u zamku vaspitanjem koje smo dobili u svojim porodicama. Sve više verujem da je prećutati najveća greška, jer dok god prećutno prelazimo preko onoga što nije dobro - bolje nam i neće biti.
Igraj za život, ne brže od života.. Čistoća je pola zdravlja. Ljubaznost privilegija mislećih. Nisi sam.Sačuvaj planetu od koje zavisiš, od koje će zavisiti buduća pokoljenja.
Moja planeta je moj život. S punim pravom ga ne dam onima koji prljaju budućnost. I tako vaspitavam svoje dete. Malo li je?