Progutala sam je, pa štucam. «
10-Mar-2007 «
Ljutnja nikome nije laka.
Možda za nijansu lakša onima koji je ispolje.
"Beskrajne sekunde" otkrivaju emociju koja se otela.
Rečitost mladosti,
neobične duše, pod imenom - belfegora
U pizdu materinu, sad će drugačije
Odjebite svi sa vašim nesretnim pričama
u kojim se pretvarate u puke životne žrtve
dok bešćutno gazite oko sebe žive i mrtve
pravdajući se što ste sjebali prilike srećama!
Ne želim više čuti prokleti osiguran napad
jer toleriram i pregrizem vaše glupe filmove
i već znate da razumijem vaše nutarnje ratove,
da se ispod glatke kože krije jedan bolni pad!
Dosta mi je ljudi što pričaju raznorazne istine
slažući onu što im treba da te varljivo dobiju
i nakon što iscrpe sve što ima podlo te ubiju
ne zabrinjavajući se kroz koje lutaš tad tmine!
Dosta mi je i onih što odmah plaho odustanu
bježeći uvjereni da ispod pora sve je samo led
bez da pokušaju vidjeti da li venama teče med,
jer unatoč nemogućoj želji prošlost postanu...!
Neću više ni živčanih ispada gdje se kao kreten
osjećam krivom za nešto što nisam ni napravila
jer su krivo projicirali kakva je pozadina bila
i trebala bih objašnjavati da je dojam smeten?!
Da nakon x ponavljanja kako drugo nije bitno
vjeruju vlastitoj nebulozi ni ne misleći na mene
koju su upoznali i pretpostavili što kriju zjene,
al' im je to u kratkom trenu postalo nebitno...?
Da. Sad sam ja ljuta kučka koja ne želi više slušati
i ne zanima me ništa jer ne vidim u tome smisla:
da osjećaš nekog tko za te nema mišljenja suvisla.
Tvrđe će sad biti ovo srce za olako zubima kušati!
A ja znam da se srce ne može promeniti. O mladosti..