Drvo je Milena je Drvo «
31-Jan-2007 «
1. Prvih deset godina života živela sam u jednom vlaškom selu do koga nije bilo normalnog puta, u školskom dvorištu u naherenoj kući za učitelje, bez kupatila. Moji otac i majka su to promenili, počev od kupatila, preko gradnje puta, do selidbe u našu rodjenu kuću u Požarevcu koju je sagradio moj pradeda. Izmedju se desio i jedan učiteljski stan, u jednom drugom stiškom selu, preko puta ambulante, što se pokazalo korisnim kada je sestri proleteo kolac ispod brade, i dok su nju ušivali - ja sam opekla noge vrelim mleko. Čitav život obeležile su mi selidbe i stvaranje doma uz gomilu gradjevinskih radova u kojima sam učestvovala kao da sam muškarac. I povreda. Završila sam srednju gradjevinsku školu. Vrata koja su uz asistenciju roditelja, greškom iz najbolje namere, otvorena.
2. Studirala sam paleontologiju U Beogradu na RGF-u , ali sam odustala na trećoj, kod ispita iz matematike sa prve godine. I dan danas na pomen slova M od matematike razjapi mi se ogrmna crna rupa u glavi. Ta priča je bila korak preko praga večitog dokazivanja, koji na sreću preskočih u nekim zrelijim godinama života igrajući po pravilima malogradjanskog društva koje me je okruživalo, ali svojim autentičnim koracima.
3. Živela sam u Italiji godinu dana i radila kao kućna pomoćnica, upoznavši sve zamke gastarbajterskog života. Mane I prednosti. To je, te 1995-te, bilo moje prvo putovanje u Evropu. Na čudan način mi je spletom različitih okolnosti otvorilo vrata za putovanja koja su usledila. Na njima pronadjoh sebe.
4. O medjuljudskim odnosima s rodjacima i prijateljima, bračnom statusu, rodjenju deteta, životu i smrti, ljubavi i osećanjima, dogadjajima i ćutanjima.. visini i kilogramima, bez ustezanja, sa ponekom zadrškom, Sve O Meni, je napisano u ovih godinu ipo dana pisanja blogova. Svaka reč, svaki post, svaki komentar i svaka slika govore ponešto o meni. I dobro i ono loše. Bolje nego što bih inače sebe opisala. Blogom su mi otškrinuta još jedna unikatna vraTay Života, s predivnim ključem konačno samo u mojim rukama.
5. 16/1/2007 - Tajna vrata? Prozvana da govorim o svojim manama.. ( tako sam shvatila igru u prvom momentu)
odakle meni mane?! Eh, mama sa mačkom :))
Naravno da ih ima. Buket!
Puštam da ih drugi objektivno procenjuju.
A ja ću biti subjektivna i reći:
imam samo jednu manu!
Ali vrednu!
Što sam se rodila kao žensko!
Da imam onu drugu stvar bila bih,
garant, peder bez mana.
Toliko volim muškarce!
A onda bi me i žene uzimale za ozbiljno :)
Eto, sledeća osudjenica, sa zakašnjenjem,
a inače nikada ne kasni
osim ako je ne spreče,
otkriva..
pucajte, ja i sada držim čas ;)
Eto vi na.. DRVO.
Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja!
17:09, 16/1/2007
Poslao jullie
khmhmhmhm... ( lagani hihot, uz zaverenički pogled) sve sam razumjela, a oni koji nisu... pa šta ću vam ja:)
22:37, 16/1/2007
Poslao drvo
Aha.. igra je kolariću, paniću..
onda neka bije, neka bije.. o svojim manama
na slovo, na slovo... Š
ŠKOLJKA
ŠLJIVKA
ŠKORPIJICA !!!
Jullie, navlačiš na tanak led :)))
20:22, 27/1/2007
Poslao drvo
Уредно сам урадила свој домаћи задатак!
Додаћу да постоји 5 поступака које себи не могу опростити, и због којих се кајем, али не сматрам да ми је то мана.
Човек се учи док је жив,
осим ако не одлучи другачије.