GABRIEL GARCIA MARQUEZ,istaknuti 74-godisnji kolumbijski pisac,autor,dobitnik Nobelove nagrade,boluje od raka.Povukao se iz javnog zivota,a svojim prijateljima poslao je:
Kada bi BOg na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nesto malo zivota,iskoristio bi ovo vreme najbolje kako znam.Verovatno ne bi rekao sve o cemu razmisljam,ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu sto kazem.Cenio bi stvari prema njihovom znacenju,a ne prema njihovoj vrednosti.Spavao bih malo,vise bi sanjao,znam da svaku minutu,sa zatvorenim ocima gubimo 6o sekundi svetla.Hodao bih kad se drugi zaustave,budio bi se kad drugi spavaju.
Kad bi mi Bog darovao mrvicu zivota,obukao bi se jednostavno,okrenuo se k'suncu,otkrivajuci ne samo svoje telo,vec i svoju dusu.Uveravao bi ljude,kako se varaju,kad misle da se u starosti nije moguce zaljubiti.Ne znaju da stare,bas zato sto izbegavaju ljubav!Deci bi napravio krila,ali bi im uzeo dok se ne nauce da lete.Starijim osobama bi kazao da smrt ne dolazi zajedno sa staroscu,vec sa napustenoscu.
Naucio sam da svi zele biti na vrhu planine,zaboravljajuci da se istinska sreca skriva u samom nacinu penjanja na vrh.Naucio sam da kad novorodjeno dete svojom malom rucicom uhvati ocev prst,drzi ga zauvek.Naucio sam da covek ima pravo gledati na drugoga odozgo samo onda kad mu hoce pomoci da bi se podigao.
Toliko je stvari sto sam od vas mogao nauciti,ali u stvarnosti nemam bas puno od toga,jer kad me polegnu u grob,to cu zaboraviti.Govori uvek sto osetis,a cini sto mislis.Kad bi znao da te danas poslednji put vidim pospanu,snazno bi te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim andjelom cuvarom.Kad bi znao da su to poslednji minuti sto te vidim,rekao bi ti "VOLIM TE"i ne bi glupo predpostavljao da to znas.Uvek ima nekakvo sutra i zivot nam daje mogucnost uciniti dobro delo,ali danas je sve sto mi ostaje,hteobi ti reci da te veoma volim.Sutra nema niko zagarantovano niti mladji niti stariji.Mozda danas poslednji put posmatras one koje volis.ZAto nemoj biti neodlucan,ucini to danas,jer ako se pokaze da sutrasnji dan ne docekas,zalices za danom u kojem ti je nedostajalo vreme za jedan osmeh,za jedan poljubac,da si bio prezauzet da bi im preneo poslednje zelje.
Budi Stalno blizu onih koje volis,GOVORI IM NA GLAS kako ih trebas,kako ih ljubis i budi prema njima dobar,nadji vremena i reci im "zao mi je","oprosti","molim te","hvala" i sve ostale reci ljubavi koje poznajes.Niko nece pamtiti tvoje skrivene misli.Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.Pokazi svojim prijateljima i bliznjima kako su ti veoma potrebni.
