10/12/2007
Spitzer Study Critiqued In the Journal of Gay and Lesbian Psychotherapy
Spitzer Study Critiqued
In the Journal of Gay and Lesbian Psychotherapy
(Volume 7, Number 3, 2003)
by A. Dean Byrd, Ph.D., MBA, MPH
"...an over-the-hill stage horse galloping toward the limelight, or a court jester hoodwinked by a scheming religious right"
--Characterization of Robert Spitzer
by gay activist Wayne Besen

A recent issue of the
Journal of Gay and Lesbian Psychotherapy was entirely devoted to Robert L. Spitzer and his study, recently published in the prestigious
Archives of Sexual Behavior. One author after another, the
Journal authors--all gay activists-- devoted their efforts to a critical analysis of the Spitzer study.
The opening editorial by psychiatrist Jack Drescher set the tone for this issue of the journal. Drescher couched the malleability of homosexuality as a question central to the "cultural wars," but not to science. And it's the cultural wars, not science, that seemed to occupy center-stage in all the ensuing articles.
Another commentator, Theo Sandfort, suggested that Spitzer should not have published the study at all because of the delicacy of the topic, because the issue of homosexuality is "charged" in cultural debates, and because of the limitations of the study (Sandfort lists his concerns in that order).
Psychiatrist Charles Silverstein, author of The Joy of Gay Sex, devoted his commentary to a scorching criticism of religious-faith traditions, accompanied by accusations of bias in Spitzer's subject selection. Silverstein has a preference for the Shidlo-Schroeder study, which sought to document the harm experienced by some reorientation-therapy clients. The Shidlo-Schroeder study was conducted by researchers who at least initially, selected their participants through an advertisement in gay publications that said, "Help Us Document the Damage of Homophobic Therapies."
An analysis of the media response to the Spitzer study was provided in the Journal of Gay and Lesbian Psychotherapy by Lund and Renna. They offer a "conspiracy" theory of the Spitzer study, noting how "media routines dictate that coverage of scientific issues which intersect with political or cultural ones tend to minimize the science, and focus instead on the political or cultural 'conflict.'" They fail to note, however, that a long series of gay-friendly media stories during the past ten years--stories about "gay genes," "gay brains," and children raised in gay-headed households--has been heralded almost uncritically, on a scientific level, by the popular media as evidence to prove the merit of gay social causes.
Much of the rest of the Lund-Renna commentary is basically a critique of the validity of the ex-gay movement, and an attempt to de-legitimize the efforts of ex-gays to change.
The article in the Journal by Wayne Besen could only be characterized as polemical; such polemics were justified by the journal's editor, Jack Drescher, because they were said to be a "representative sample of the political reception" of the Spitzer study within the gay community.
The commentary is vintage Wayne Besen. He concludes his diatribe with the following:
"In the end, however, the real loser is Dr. Spitzer. Whether he was an over-the-hill stage horse galloping toward the limelight or a court jester hood-winked by a scheming religious right is unimportant.
"What matters is that Spitzer's embarrassing travesty of scholarship will surely go down as his defining work, a professional pockmark that will indelibly taint his once splendid career."
In another article, Stalstrom and Nissinen provided a commentary on the role of the Spitzer study in the legal recognition of same-sex partnerships in Finland. The Spitzer study had been offered as evidence (by supporters of traditional marriage) in the Finnish same-sex partnerships debate. Consistent with his historical and current political views supportive of gay-activist social causes, Spitzer made a clarification to the Finnish Parliament on the distinct--and non-intersecting-- spheres of science and ethics; i.e., that scientific studies can never settle matters of social ethics; but then in closing, he offered his personal support for both anti-discrimination laws and civil unions for homosexuals.
The final article in the Journal of Gay and Lesbian Psychotherapy is a dialogue between two colleagues: gay-activist psychiatrist Jack Drescher, and Robert Spitzer. It is difficult to determine how much of the interview was scripted. But Spitzer, in spite of being subjected to hate mail from the gay community and rage from colleagues, concluded, " I'm glad I did the study."
It's tempting to provide my own commentary on this issue of the Journal of Gay and Lesbian Psychotherapy. But beyond simply laying out the facts, I am not sure there is a need; surely, most professionals will be able to glean for themselves the differences between legitimate scientific criticisms and political rhetoric. However, because I am acquainted with Robert Spitzer, perhaps the following information will come closer to the truth of the matter.
My acquaintance with Robert Spitzer began in May, 2000, when I responded to a dinner invitation from him. Though discouraged from doing so by some of my colleagues, I accepted the invitation. Having spent three decades in clinical practice, I had learned to trust my judgment about people more than depending on the appraisals of others.
I was greeted by a mild-mannered man who was quite engaging. He was reasonable and open to hearing my opinion as he posed questions about the malleability of homosexuality. I was impressed with his genuineness and sincerity. At the risk of insulting him, I noted a kind of searching depth, almost approaching spirituality. By the evening's end, I had learned much about the 1973 decision to remove homosexuality from the diagnostic manual, and much more about Robert L. Spitzer, the man.
More importantly, my gut-level response told me that Robert Spitzer's motivations were honorable, and that he had integrity. He genuinely wanted to know if some homosexual men and women could change from homosexual to heterosexual, and that he wanted science to guide him. Certainly, with more than 275 publications to his credit, this esteemed scientist at Columbia University was more than able to conduct such a study.
With the limitations that are inherent to all such studies, Spitzer employed the best rigor available for such research protocols. I am certain that Spitzer would have received accolades from the scientific community had he studied a less controversial topic, employing the exact same methodology as in this study. His sample size was larger than those in previous studies. He was very detailed in his assessment and carefully considered the affective components of the homosexual experience. Any bias in interview coding was virtually eliminated by near-perfect interrater scores. He limited his pool of applicants to those reporting at least 5 years of sustained change from a homosexual to a heterosexual orientation. His structured interview clearly described how the participants were evaluated. His entire set of data is available for scrutiny by other researchers.
Spitzer's conclusions are simply this: based on his study, there is evidence to suggest that some gay men and lesbians are not only able to change self-identity, but are able to modify core features of sexual orientation, including fantasies.
One of the few rational, scientific commentaries on the Spitzer study was offered by Scott L. Hershberger. Dr. Hershberger, a distinguished scholar and statistician, elected to respond in a Commentary to the Spitzer research (Hershberger's article was published in the same issue of the Archives of Sexual Behavior as the Spitzer study was) by conducting a Guttman scalability analysis. This is a scalogram to determine whether or not reported changes occur in a cumulative, orderly fashion.
Hershberger's conclusion:
"The orderly, law-like pattern of changes in homosexual sexual behavior, homosexual self-identification, and homosexual attraction and fantasy observed in Spitzer's study is strong evidence that reparative therapy can assist individuals in changing their homosexual orientation to a heterosexual orientation.
"Now it is up to those skeptical of reparative therapy to provide comparably strong evidence to support their position. In my opinion, they have yet to do so."
What I find most intriguing, and somewhat ironic is that Spitzer did in 2001 what he did in 1973: he challenged the prevailing orthodoxy. He challenged the assumption that "every desire for change in sexual orientation is always the result of societal pressure and never the product of a rational, self-directed goal."
In the particular sample he studied, Dr. Spitzer concluded that many participants "... made substantial changes in sexual arousal and fantasy--not merely behavior." Even subjects who made less substantial change believed it to be extremely beneficial.
"Like most psychiatrists," says Dr. Spitzer, "I thought that homosexual behavior could be resisted, but sexual orientation could not be changed. I now believe that's untrue--some people can and do change."
Perhaps one of the valued characteristics of the good scientist is the amenability to form different opinions based on the data. This is precisely what Robert Spitzer has done. He came to the study skeptical, but open to new data. And with new data, he has formed a different opinion.
What is also clear from the Spitzer study is that more data is needed, because his study was very hypothesis-generating (as such studies should be).
In spite of the complaints from activists, the Spitzer study has managed to lift the thirty-year moratorium on the scientific investigation of homosexuality. Within the last year, I have had nine graduate students contact me about thesis or dissertation topics on homosexuality. Other colleagues report similar inquiries.
Activists suggest that there is no need to study change from homosexuality, and that even research on this subject will cause harm to self-identified homosexuals. In spite of a political climate where activism often trumps science, and where activist claims go uncritically examined, there is no rational basis for the speculation that studying homosexuality will harm gay-identified individuals.
In responding to this concern, Michael Bailey noted, in his recent book The Man Who Would Be Queen, "...it is difficult to argue that good scientific studies, or rational, open discussions" will harm homosexuals.
When sociopolitical agendas prevent scientists from studying even controversial topics like homosexuality, no one wins. In fact science can only progress by asking questions and seeking answers. When research is discouraged and scientists are intimidated, we begin down a slippery slope that approximates the censorship of scientific investigation, a very dangerous slope indeed.
The tone of this issue of the Journal of Gay and Lesbian Psychotherapy was not one that valued the scientific spirit of investigation and openness, but rather one of suppression and personal attack.
It's unfortunate that attempts are made to hold Spitzer's study to a higher standard than other similarly-conducted research. Spitzer's study was peer-reviewed and the limitations noted. It appears that the activist-authors of the Journal of Gay and Lesbian Psychotherapy were outraged that the study was published at all, a sad commentary for a professional journal. Spitzer's motives were questioned, his credibility attacked and his research subjected to a kind of scrutiny unparalleled in any scientific arena.
As a scientist, I find the journal's approach in this issue to be both disingenuous and intolerant. Disagreement among scientists is healthy. Name-calling and intimidation tactics are not. It is unfortunate that the journal's editorial board, some of whom are respected scientists, would lend credibility to this issue by their affiliation with the journal.
stvarno za zhaljenje ....
Ne mrem ti ja te stranske jezike... aj ti to prevedi na naški seljački...
Gospodin Spitzer je bio gay ikona, sve dok se nije drznuo da napravi istrazivanje koje govori da je ipak moguce da dodje do promena kod homoseksualaca.
Kakvih promena? Poraste im kosa, omatore..?
kad rekoh "stvarno za zhaljenje" (poshto nemash opciju izbrishi ili uredi (a i taj gest pokazuje mnogo) , mislila sam stvarno mi je zhao "doktora", vlasnika bloga.
Gospodjice Asterion, shvatio sam sta ste hteli da kazete svojom prvom porukom, ali vas odgovor pokazuje da niste procitali tekst. Znam da je trenutno kod slobodoumnih ljudi trend da kritikuju reda radi i ne udubljujuci se u temu pod izgovorom borbe za ljudska prava, ali barem procitajte naslov, pa onda zalite one koje bi trebalo, a ne mene. Zato sam vam i napravio size teksta u mom komentaru nadajuci se da vi kao slobodoumna i sirokoumna ipak shvatite i kazete nesto sto zavredjuje paznju. Svako uredjuje svoj dom kako mu odgovara. Molim vas nemojte da pogresno shvatite ovaj komentar. Pozdrav
Izmenio doktor dana 10/12/2007 u 21:30
Pozdrav i vama i naravno da nisam pogreshno shvatila komentar. Necu vishe navracati.
yep,e ovo je ono zbog čega i dalje kao osoba koja traži odgovore i veruje u metod naučne istine,nastavljam da verujem kako je ipak moguć opstanak objektivne naučne misli i ljudske uzvišene potrbe da se ipak izdigne nad pritiscima socijalnih okvira i promisli svojom glavom i podeli svoja vredna saznanja,ma koliko ona bila preteća po samu osobu,kao što je uradio Robert L. Spitzer.Prosto neverovatna situacija,da njegov rad koji je tih ranih 70tih poslužio kao osnov za Gej aktivizam ,sada već duboko politički orijentisan,da sada bude osporen i popljuvan od iste strane jer je nakon godina i godina istraživanja i brižljivo sprovedenog naučnog experimenta ,ovaj naučnik došao do novog objektivnijeg saznanja,da je reorijentacija ipak moguća i da osobe koje imaju homosexualne sklonosti i koje žele promenu tog indentiteta,mogu promeniti ne samo svoje homosex. ponašanje već i sexualnu orijentaciju.Sjajan naučnik i velika osoba, koja radi istine,spremno već drugi put ruši dogme koje olako prihvatamo i bori se za istine koje nisu monopolom odredjene ,kako mi ljudi želimo da verujemo.
Pitanje za poštovaoce objektivne naučne misli, da li se isto može uraditi sa heteroseksualcima i da li je nekada promena heteroseksualne orjentacije u homoseksualnu bila predmet eksperimenta?
Izmenio Lezilebovich dana 11/12/2007 u 14:44
videh malopre na vestima mnoštvo ljubitelja objektivne naučne misli, sinoć su imali mali performans na Trgu..."ubij, ubij, ubij pedera" "rat ko mla dić, ra ko mla dić" i sl.
Verovatno je ovaj tekst kopipejstovan u adrenalinskom postperformans stanju. Oseća se.
da krenemo od početka!Prvo mnogo osoba koje su imale heterosexualnu orijentaciju mogu imati homosexualno ponašanje,to su dve različite kategorije.Drugo nije homosexualno ponašanje ono koje je prirodno selektovano u najanimalističkijem smislu radi produženja vrste nego heterosexualno,iz te postavke dolazimo do čiste računice,većina je heterosexualna,sledeće što uzimamo u obzir je dalja evolucija čoveka kako u fiziološkoanatomskom tako i kulturno duhovnom smislu što nije garant da će današnje okolnosti i slobode koje u svojoj širini mogu pogubiti onu konstruktivnu meru i sačuvati malu šansu da se ne pretvore u izgovore lutanja i traženja identita u isto tako sexualnim domenima čovekovog izražaja!Ono što je nejasno meni,ako možeš da mi pojasniš kakav bi ti to experimet hteo da bude sproveden i u svrhu dokazivanja koje teze?Ne znam da li bi bilo ko zabranio ijedan experiment koji je uskladu sa etičkim normama koje moraju biti uzete u obzir kad se rade experimenti ove vrste,drugom ne podriva temelje civilizacije na ovaj način nijedan heterosexualni pokret,već jake gej aktivističke grupe koje da bi se izborile za zaista neka osnovna ljudska prava,koje uzimaju kao izgovor za one jedinke sa homosexualnom orijentacijom koje zaista žele život bez straha,menjaju socijalne okolnosti radi stvaranja pogodnije klime za tako odabran stil života!uvodjenje mera poput brisanja razlika izmedju polova,zabrane obraćanja osobama sa terminima mama i tata,teško da su borba za osnovna ljudska prava, a da ne pričam o menjanju zakonskih okvira u smislu pristupa još uvek nedogradjenim i nezrelim psihama mladih ljudi koji se još uvek bore za identitet i integritet u svetu progutanih životnih vrednosti.Onda ti meni reci da li je zaista čudno što se sprovode experimenti koji žele da uvide, pokažu,dokažu opovrgnu ono što ima trenutnu snagu da promeni stvari koje su nas činile oduvek onim što jesmo,muškarcima i ženama što poput dve ''vrste'' večno uče tajne jedno o drugome i vole razlike koje ih vuku jedne drugima u i isto vreme ih se plaše!Nenadjebivi,pročitah u novinama novoskovani termin za osobe poput tebe koji se zove ''spin doktori'',pojašnjenje ovog termina verovatno znaš jer je to način na koji jedino tvoja rigidna i nesvrishodna misao može biti produkovana.Ne tražiš ti sagovornike,ti želiš samo da proturiš par tih besmislenih gluposti na koje se masa provereno prima,a ti neprovereno,do mere kad me zasmejavaš svojim konstrukcijama,piskaraš ovde po blogovima.Zaista dovedem se u iskušenje da opovrgnem tako jednostavno i blamanto po tebe svaku tvoju neproverenu glupost koju si bacio kao optužbu,ali pomislim,čemu to,ti ionako nikog ne slušaš do sebe i one koji ti idu uz dlaku, a meni malo da znači ubedjivati ljude u koncepte kojima niti je ovde mesto niti postoje načini da zaista uvidimo ko ovde indeed živi uskladjen ljudskošću i tolerancijom i poštovanjem prema životu.
"Dijaloga" nema jer smo po nekim pitanjima na suprotnim i nedodirivim krajevima.
A o spindoktorluku mi pričaš na ovom blogu.
Mislim...osvrni se.
Kad gosn Doktor izadje iz svoje kelije, nadam se da će nam makar tim promuklim glasom prepričati utiske sa sinoćnjeg skupa poštovalaca naučne istine i metoda.
I molim te, nemoj samo "blamantno".
Način na koji ti sebe sam demantuješ ne prestaje da me iznenadjuje i zabavlja,pa gde je cela ona priča o demokratiji pravima na različita mišljenja i naravno dijalogu kao osnovnom istrumentu da se uspostave kompromisi koji treba da imaju veću svrhu i vrednost od tvojih i mojih subjektivnih,gordih stavova.O čemu onda pričamo?jel ovo vrsta liberalizma koji je toliko kategoričan da postaje liberalni fašizam?i neću ja ništa,osim slobode i prava koje zavredih rodjenjem i ovim umom , da iskažem svoje mišljenje i stav o stvarima koje trenutno akutno aktuelna politička većina hoće da zabrani da se govori ili osporava ne daj bože!
Samo još ovo da dodam i odoh. Pitao sam najnormalnije pitanje i odgovoreno mi je u 1000 reči, a moglo je u jednoj rečenici: Pederi su neprirodni, majka priroda ih je stvorila greškom i koji bi se k***c mi sad cimali da vidimo da li će hetero osobe postati homosi, ali nas veoma mnogo zanima da vidimo da li će gejevi postati hetero...
Lepo je videti "ubij zakolji da peder ne postoji" u pismenom obliku. Ali, poenta je i dalje ista.
I još jednom, da se ponovi... Sloboda mišljenja ne podrazumeva da neko ima slobodu da maltretira druge ljude.
Izvinjavam se na smetnji.
Ajde da ispoštujemo kvantitet zarad kvaliteta,i odgovorim konciznije što mogu,one tvoje siže rečenice su tvoje,niko ih nije niti napisao, a posebno ne ja pomislio,dakle to je tvoja misao,drugo i ovaj eksperiment nije uradjen tako što je neko doveo gomilu ljudi i pretvarao ih u heterosexualce,već je u pitanju praćenje slučajeva homosexualaca koji su imali reorijentaciju svoje sexualnosti svojom voljom!da si se podrobnije informisao i isčitao bez ovog padanja u sevdah,možda ne bi ovako prejudicirano oplakao te nesrećne stvorove koji ne postoje.izvinjavam se još jednom na opširnosti,ali evo dokaza šta je direktnost i brzopletost i nedostatak kulture (ne)dijaloga,umesto da se prvo jako dobro informiše pre nego što se uleti ostrašćen u bilo koju vrstu diskusije
Izmenio proteus dana 11/12/2007 u 17:40
i da promače mi!molim te pojasni mi na koji način si ti došao do zaključka da je bilo ko ovde maltretiran,da li neko ikoga udara po ušima da dodje da pročita ovaj post,komentare ili ovaj članak?ne!stvar volje,ukusa,vremena i pristupa ovoj temi!za nekog je ovo par budaletina koje se spore,za nekog mogućnost da na jednom mestu pročita novosti vezano za ovu temu i sijaset objašnjenja razloga koji su beskonačno relativni i koje je teško poimati držeći se ko pijan plota samo svog stava u perspektive na svet oko sebe
Proteus, nemoj ocekivati da ce ti lezilebovic ili nenadjebivi razumno odgovoriti, osim nacina na koji su do sada navikli. Bitno je da se pravi vika i dreka, koja ce se kao neka mantra stalno ponavljati. Dijalog, sta to bese.
Uopste mi nije jasna tolika polemika oko homoseksualnosti. Kako smo lako prihvatili da covek naseg doba vise ne jede samo da bi preziveo, vec se prezderava zato sto uziva u hrani? Zar je seks i dalje samo stvaranje potomstva, pa je i u XXI veku greh govoriti o njemu kao uzivanju? Zaista ne razmisljam o homoseksualcima kao bolesnicima, pre kao o hrabrim osobama koje se ne stide da uzivaju. Svidjalo se to nekom ili ne, svi smo mi biseksualni, i naravno da se svako od nas u odredjenim situacijama moze prevesti u bilo koju seks. orijentaciju, sto ama bas nista ne kazuje. Nemam homoseksualnih iskustava, ali sam sigurna da bih ih mogla imati, i uopste o tome ne razmisljam.
hahahah ja više ne mogu da se kontrolišem od smeha!snoška samo ti nastavi da ne razmišljaš!
Snoskha@Razmisljas o njima kao o hrabrim ljudima koji se ne stide da uzivaju. Ovom tvojom izjavom sam shvatio zasto su poceli da u predskolskim ustanovama, tacnije medju decom od cetvrte godine zivota, sire ucenje o homoseksualnosti. A da li si znala da su i pedofili poceli da pricaju da se tako radjaju? Da je gen kriv za njihovu seksualnu orjentaciju.
Izmenio doktor dana 11/12/2007 u 18:24
asterion@ ostao sam vam duzan gospodjice objasnjenje u vezi sa tehnickim detaljima oko mog bloga koji kako vi rekoste pokazuju mnogo toga. Kada se ulogujete opcije uredi i obrisi se tada pokazuju. Pozdrav
Divno je ako sam nekog nasmejala i na trenutak mu ulepsala dan! Potrudicu se da to cinim i ubuduce, budi bez brige

)
Da vidimo jesam li dobro razumela...
Rodjena sam i zivim u heteroseksualnoj porodici, kao i moji roditelji. Dete sam napravila i rodila, takodje, u heteroseksualnom braku. Vaspitavam ga i podizem, takodje, u heteroseksualnoj zajednici.
Danas/sutra (daleko bilo), pojavi se preda mnom i kaze - mama, ja sam gay...to moze biti ISKLJUCIVO produkt drustva, okoline u kojoj se nalazi, propagiranja u medijima, etc...a ne zato sto je rodjen takav, zapisano mu u genima, stagod vec...
Ne bih se nikako mogla sloziti sa Snoskom, kako smo sustinski svi biseksualni, apsolutno ne.
Misljenja sam da je gay orijentacija proizvod sve masovnijeg gay lobiranja i propagiranja, pogotovo ako se uzme u obzir proverena cinjenica da je tako nesto pocelo da se desava i u vrticima i skolama. Zarad kojeg cilja, pitate se - a i ja...
Rasturanje porodice kao institucije, prvenstveno; ma koliko morbidno i SF zvucalo, ali tako je. A mozda je i nesto gore, samo, o tom gore ne smem ni da razmisljam.
Licno, nikada nisam, nemam i necu imati nista protiv ljudi koji su te orijentacije. Sta ko, kako i sa kim radi u privatnosti svojoj, stvar je licnog izbora. Do onog momenta, dok ne pocne da utice - negativno - i na druge. A pod negativnim smatram podmukao potez pokusaja infiltriranja u decije umove. Nizak udarac, nema sta.
I, naravno, da cu biti uvek protiv bilo kakvog pokusaja da se nad mojim detetom, ma sta slicno, pokusa uraditi.
(nasmejacu vas, znam, i drago mi je - zato ovo i pisem) Ja vas uopste ne razumem! Pa gde ste svi vi kada se treba boriti protiv nasilja, ratovanja, silovanja? A smeta vam... sta? Smeta vam kad se dvoje/dvojica/dve vole? I ti tamo, u cosku, budi malo tisi sa tim smejanjem!
I ja mislim da država/crkva vrši gay propagandu medju decom. Tačnije, nije to propaganda, već akcija.
Sve započinje medj vladikama srpske pravoslavne crkve koji pipaju, primoravaju na sex dečake od deset godina. Kada se dečija psiha raspadne od tog užasnog napada, kada roditelji prijave vladike državnim organima, onda država i crkva maltretiraju decu, njihove roditelje i svakog pristojnog čoveka u ovoj zemlji.
Tako smo mogli videti silovatelja-pedofila da se pojavljuje na državnoj tv kao član nekakve vladine komisije za odbranu Kosova dok traje sudski proces protiv njega.
Postoje i manje poznati slučajevi od Vladike sa nicknameom Pahomije (Tomislav Gačić).
Ovakvi antigej blogovi (klasična propaganda) o takvim stvarima nikad ne govore. Vladika siluje dečake, država ga poriva, sudski i medijski. Gadost. Zašto? Nemam pojma. Zato što zarobljenu umovi kao ovaj doktorov ne mare za principe. Bitno je mrzeti.
Proteus, ne smej se na silu. Ružno je.
nenadjebivi konacno da se ti i ja u necemu slozimo. Tacno je da do sada nista nisam pisao o slucajevima koji su se desili u SPC. Sto osudjujem i smatram da treba da se nadju iza resetaka. Sramota za drzavu i Crkvu.
Ostavi komentar