Aleksandrina

Spusti se na dlan iz plavih visina
zagolica ga i pokloni mi osmjeh na dar
Samo što joj na nos ne udari krv
Zvaše se po ruski,  Aleksandrina

Uz pjesmu vjetra sa snježnih planina
U kaputu pod svjetiljkama plaštom
Nosiše ljubav sa mojom maštom
Moja draga  Aleksandrina

Mirisaše kao otvorena mandarina
I još nosim miris njen kao potkošulju bijelu
I njen dodir u zglobovima i po cijelom tijelu
Jedna i jedina,  Aleksandrina

U godini pijetla porodi se iz dubina
Reče mi, ja te volim kao oči svoje
ja njoj, zbog tebe se moje ni smrti ne boje
Samo ja i ona,  Aleksandrina

I romantika I strast, neopisiva silina
I smijeh I suze, u ovoj novoj svetoj tajni
Dok u očima duboko zaštićeno sjaji
Najsjajnija zvezda, Aleksandrina

Oblaci prekrivaju nebo i sve je bliže zima
A ona možda ulicama mokrim sada korača
Možda nosi stare knjige kući kad se vraća
I možda misli na mene,  Aleksandrina …

I ako nemam zlatni glas, trebao bi da odpjevam ovu pjesmu, jer je ovo jedina pjesma koju sam napisao sa imenom...