Jedan izuzetan klasik...

Vozovi i brodovi i avioni prolaze
Nekom putovanje do Pariza ili Rima
Za nekoga drugog, ali za mene ne
Vozovi i brodovi i avioni
odnijeli su te, odnijeli daleko od mene

Bili smo tako zaljubljeni, letjeli visoko
Imali smo nasu sretnu zvijezdu
Pozeli I snovi se ostvare, ali za mene ne
Vozovi i brodovi i avioni
odnijeli su te daleko, daleko od mene

Ti si sa drugog kraja svijeta
Morao si otici nazad davno prije
Rekao si vratices se buzo opet
Kako sam ti obecala, cekam te
Cekam te ovde ali gdje si ti ?

Vozovi i brodovi i avioni odnijeli te daleko
Ali svaki put kad ih vidim ja se molim
I ako moje molitve mogu preci okeane
Vozovi i brodovi i avioni
Donijet ce te nazad, nazad meni, u moj dom...

Originalna verzija Dionne Warwick




I jedna leprsava, Laura Cantrell


Nasao sam jedan interesantan komentar o kompozitoru (Bacharach, David Hal je napisao rijeci) jednog muzicara koji kaze da ne voli da svira njegove stvari, zbog kako kaze netipicnih melodija...

O gdje si bio moj plavooki sine ?
I gdje si bio moje drago dijete ?
Saplitao sam se na strani dvanaest maglovitih planina
Hodao sam I puzao na sest krividavih autostrada
Ukoracio sam u sred sedam tuznih suma
I bio sam ispred tuce mrtvih okeana
Bio sam deset hiljada milja u grotlu groblja
I teska, teska, teska,
teska kisa ce da padne


O sta si vidio moj plavooki sine ?
Sta si vidio moje drago dijete ?
Vidio sam novorodjence okruzeno divljim vukovima
Vidio sam autostradu od dijamanata I nikoga na njoj
Vidio crnu granu sa koje kapa neprestano krv
Vidio sam sobu punu ljudi sa krvavim cekicima
Vidio sam bijele ljestve prekrivene vodom
Vidio sam deset hiljada nijemih osvajaca
Vidio sam puske I ostre maceve u rukama djece
I teska, teska, teska,
teska kisa ce da padne


I sta si cuo moj plavooki sine ?
I sta si cuo moje drago dijete ?
Cuo sam zvuk groma, grmio je kao upozorenje
Cuo sam huk talasa koji je mogao da potopi cijeli svijet
Cuo sam stotinu bubnjara cije ruke su bljestale
Cuo sam deset hiljada ljudi kako sapucu I niko ne slusa
Cuo sam jednu osobu kako umire od gladi, I kako se mnogo ljudi smije
Cuo sam pjesnika koji je umro u slivniku
Cuo sam zvuk klovna koji place u aleji
I teska, teska, teska,
teska kisa ce da padne


O koga si sreo moj plavooki sine ?
Koga si sreo moj drago dijete ?
Sreo sam malo dijete pored mrtvog ponija
Sreo sam bijelog covjeka kako seta crnog psa
Sreo sam mladu zenu cije tijelo gori
Sreo sam malu djevojcicu, dala mi je dugu
Sreo sam covjeka koji je bio ranjen od ljubavi
Sreo sam jednog drugoj koji je bio ranjen I omrazen
I teska, teska, teska,
teska kisa ce da padne


I sta ces da uradis sad, moj plavooki sine ?
Sta ces da uradis sad moje drago dijete ?
Idem nazad prije nego kisa pocne da pada
Otici cu u dubinu najdublje crne sume
Gdje ima mnogo ljudi I cije ruke su prazne
Gdje zrnca otrova teku njihovim vodama
Gdje kuce u dolini srecu prljavi otpad zatvora
Gdje je lice dzelata uvijek dobro skriveno
Gdje je glad ruzna, gdje su zaboravljene duse
Gdje je boja samo crna, gdje je nula samo broj
I govoricu o tome I misliti I pricati I saputati
I pokazati sve sa planina da sve duse to vide
Onda cu stati pored okeana dok ne pocnem da tonem
Ali cu znati moju pjesmu, prije nego sto pocnema da pjevam
I teska, teska, teska,
teska kisa ce da padne...

Prvo Dylan u pozadini sa Joan Baez...



I kako to Brian Ferry izvodi

Aleksandrina

Spusti se na dlan iz plavih visina
zagolica ga i pokloni mi osmjeh na dar
Samo što joj na nos ne udari krv
Zvaše se po ruski,  Aleksandrina

Uz pjesmu vjetra sa snježnih planina
U kaputu pod svjetiljkama plaštom
Nosiše ljubav sa mojom maštom
Moja draga  Aleksandrina

Mirisaše kao otvorena mandarina
I još nosim miris njen kao potkošulju bijelu
I njen dodir u zglobovima i po cijelom tijelu
Jedna i jedina,  Aleksandrina

U godini pijetla porodi se iz dubina
Reče mi, ja te volim kao oči svoje
ja njoj, zbog tebe se moje ni smrti ne boje
Samo ja i ona,  Aleksandrina

I romantika I strast, neopisiva silina
I smijeh I suze, u ovoj novoj svetoj tajni
Dok u očima duboko zaštićeno sjaji
Najsjajnija zvezda, Aleksandrina

Oblaci prekrivaju nebo i sve je bliže zima
A ona možda ulicama mokrim sada korača
Možda nosi stare knjige kući kad se vraća
I možda misli na mene,  Aleksandrina …

I ako nemam zlatni glas, trebao bi da odpjevam ovu pjesmu, jer je ovo jedina pjesma koju sam napisao sa imenom... 

Totalno svorc u Baton Ružu, iduci na voz
Osjecam se izlizan kao moj džins
Bobi ustopa kamion I pobjegosmo pred kisom
Da nas odveze dole skroz do Nju Orleansa
Iz crvene prljave maramice uzmem usnu harmoniku 
I sviram tuzno dok Bobi pjeva bluz
Dok su brisaci samarali lagano vrijeme
I Bobi davala ritam svojim dlanovima
odpjevali smo sve pjesme sto je sofer znao

Sloboda je samo druga rijec kad nemas nista da izgubis
I to nista ne vrijedi nista, ali si slobodan
O Boze, tako je lijepo bilo, kada Bobi pjeva bluz
I druze moj, sasvim dovoljno za mene
sasvim dovoljno za mene, za mene I za Bobi Mek Gi

Od rudnika Kentakija, sve do sunca Kalifornije
Bobi je dijelila sve tajne moje duse
Ostajuci sve uz mene bilo sta da radim
I svaku noc me cuvala od zime
Sve negdje do Salinasa, Bože, pustih je
Trazila je ljubav, nadam se da je nasla
Sad bi mijenjo sve I jedno sutra za samo jedno juce
samo da drzim Bobi I njeno tijelo uz svoje…

Sloboda je samo druga rijec kad nemas nista da izgubis
I to je sve sto je ostalo od nje                           
O Bože, tako je lijepo bilo, kada Bobi pjeva bluz
I druzže moj, sasvim dovoljno za mene
sasvim dovoljno za mene, za mene I za Bobi Mek Gi


Prvo Dženis Džoplin, moja omiljena verzija, tu je malo tekst izmjenjen, a prevod je po originalnoj verziji Kristofersona



Pjeva autor



i jos nesto,sto me nedooljivo podsjeca na ovu pjesmu, reportaza o Cigi i njegovoj Dijani, kad kaze,
"Ja nemam nista, ali mogu da odem gde god hocu, u Novi Sad, Kragujevac... Ladno"



*****