Sada i u casu smrti nase, ljubavi, sada i uvijek
po zapovijedi patnje i u sjeni sna,
cekam te, cekamo te, golube nostalgije, blaga sevo.

Sada je biser koji se raspada dok leti.
Patnja je tajna zadrzana u svojoj smrti.
Reci golub, znaci vidjeti kako nam nada
kap po kap odlazi.
Evo me u tvojoj smrti, evo me u tvom zivotu.
Pod tvojom jasnom sjenom, podno agonije.
Malo sam stablo koje ne susi svog placa,
sjena sam sebe samoga, alkohol izmuceni.

Loman sam, muskarac, nostalgija sam zlostavljana.
Sjena sam tvoje smrti, profil tvog zivota,
casa tvoje krvi, ruza tvog pepela,
kip tvoga praha, zestina tvoje svile.
Tvoj sam jecaj i rana tvoga leta.

Sada i u casu nase smrti, ljubavi,
ja sam mramor u tvom krevetu, karanfil u tvojoj zemlji,
zlato na tvom lijesu, cempres na tvom grobu.

Sad sam covjek s crninom na ramenima.
Tvoja sam crnina, tvoj crnac, slijep i promukao,
ici i dolaziti, umrijeti, roditi se i umirati.
Ti si bila golub najsavrsenijeg leta.
Ja izmisljam tugu i izmisljam agoniju.
Stojim uz tvoju smrt koja je moj vlastiti otrov.
Stojis uz moju smrt i ja sam tvoja elegija.


Efrain Huerta