U tebi, čitaoče, udara život i ponos i ljubav sasvim isto kao i u meni, i zato tebi posvećujem ove pesme.

Novo Objavljeno !

Jedne večeri u suton
Spiram te se kozhe
Sputnik ljubav (Haruki Murakami)
Zimsko jutro (Vojislav Ilić)
Ne boj se, tu sam (Marija Šimoković)

Kategorije Postova

  • Odlomci
  • Poezija

  • Meni

    Start
    Moj Profil
    Foto Galerija
    Ahiva
    Prijatelji pišu!
    Site Feed


    Prijatelji

    Svemirko
    Domacica
    cikl
    radebeli2003
    Anci
    vaske972
    bejb
    veramu
    ianchi
    ludo1
    coolja
    Ana007
    DANILOVICorNOT
    svetlost
    boni
    vesna69
    EMINAMEZIMICA
    Skitnica
    Minja
    Evergreen
    plagijator

    Linkovi


    Slike1
    Slike2
    Slike3

    Adaptacija za BlogOye -
    [Minja]

    Post 222 od 376
    Prethodna Strana | Sledeća Strana


    23/5/2008 - Ulazak u razdoblje
    Objavljeno u Odlomci


     


    Ulazimo u razdoblje zbunjenosti, u jedan čudan čas kad ljudi pronalaze svjetlo sred očajanja i vrtoglavicu na vrhu svojih nadanja. To je i religijski trenutak također i evo gdje se krije opasnost. Ljudi će htjeti slušati glas Autoriteta i mnogi će se čudni konstrukti o tome što Autoritet jest javiti i svim umovima. Obitelj će se ponovo ukazati kao Temelj, vrlo štovan, vrlo hvaljen, ali oni među nama bušni od drugih mogućnosti, naprosto će i dalje otaljavati svoje radnje, pa makar to bile i radnje ljubavi. Javnost koja čezne za Redom pozvat će mnoga tvrdokorna i neumoljiva lica da ga nametnu. Tuga zoološkog vrta sručit će se na čovjekovo društvo.

    Ti i ja koji čeznemo za prisnošću bez krivnje, mi nećemo imati volje
    Izustiti čak ni one prve riječi znatiželjna ushićenja zbog straha od odmazde. Svako očajanje obitavat će skriveno u šali. Ali ja se kunem da ću ostati negdje unutar domašaja tvog parfema.

    Kako li se samo strog čini Mjesec večeras, poput lica Gvozdene Djeve, mjesto da podsjeća na običnog bezličnog idiota.

    Ako misliš da su danas pretreni Freud i Einstein, i Hamingway, samo pričekaj i vidjet ćeš što sve neće učiniti s tim bijelim vlasima oni koji tek dolaze.

    Ali preostat će Križ, taj znak koji će neki razumjeti; tajno sijelo, upozorenje, Jeruzalem skriven u Jeruzalemu. Odjenut ću bijelu odoru, kao i obično, i ući u ono Najskrovitije Mjesto, kao što sam to već iz generacije u generacij učinio kako bih kumio i molio, preklinjao i nudio izlike. Ući ću bez ičije sljedbe u ložnicu Mlade i Mladoženje.

    Vjerujte mi na riječ, jer u bliskoj ćemo budućnosti gledati i slušati puno više ovakvih stvari od ljudi kao ja.


    Leonard Cohen

    Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja!