U tebi, čitaoče, udara život i ponos i ljubav sasvim isto kao i u meni, i zato tebi posvećujem ove pesme.

Novo Objavljeno !

Jedne večeri u suton
Spiram te se kozhe
Sputnik ljubav (Haruki Murakami)
Zimsko jutro (Vojislav Ilić)
Ne boj se, tu sam (Marija Šimoković)

Kategorije Postova

  • Odlomci
  • Poezija

  • Meni

    Start
    Moj Profil
    Foto Galerija
    Ahiva
    Prijatelji pišu!
    Site Feed


    Prijatelji

    Svemirko
    Domacica
    cikl
    radebeli2003
    Anci
    vaske972
    bejb
    veramu
    ianchi
    ludo1
    coolja
    Ana007
    DANILOVICorNOT
    svetlost
    boni
    vesna69
    EMINAMEZIMICA
    Skitnica
    Minja
    Evergreen
    plagijator

    Linkovi


    Slike1
    Slike2
    Slike3

    Adaptacija za BlogOye -
    [Minja]

    Post 238 od 376
    Prethodna Strana | Sledeća Strana


    6/5/2008 - ...
    Objavljeno u Poezija

    The image “http://www.hemmy.net/images/arts/fantasyart02.jpg” cannot be displayed, because it contains errors.


    Menjam se ... Ko napusta me? ... Mirno lisce
    stablu koje vidim slama stas ...
    Ruke su mu umorne da mi tajne stisce:
    tisina je moja izgubila glas.

    Moja dusa, ako njen poj bejase vrutak
    sa pesmom svojih kapi,
    sad je vir duboki gde daleki oblutak
    nad grobom ptica zjapi.

    U lezaju peska sto kao prah je mekan
    spavaju mi izgubljene stope,
    a ja ziv se spustam pod senke i cekam
    s ruinama svojim da se stope.

    Mesecarku Dusu izgubljeno gledam
    kroz vodeni cisti veo
    ciji mir i vreme kvari mehur jedan
    tom grobu da bi odoleo.

    Sama sebi, mozda, prica i oprosti,
    al' podlezuc sklopljenim ocima,
    napusta me verna i, puna krotkosti,
    ostavlja me mojim udesima.

    Ispunjava srce neshvatljivim krikom,
    a to se srce sto zalud bije
    s Persefonom glozi nad Euridikom
    cija prsa nose ujed zmije ...

    Klonuli svedoce nasih neznih dana,
    o sunce, kao ljubav u nama,
    s paklenih te zala blagost nesvladana
    nepovratnim zove obalama.

    Jeseni, cistoto ! O samoco golema
    od tuge i od slobode !
    Razumem tek ono cega vise nema;
    sjaj biva sve sto ode.

    Dok se ja vezujem za svoj pogled kamni
    u surovom i ustrajnom "Zasto" ?,
    senka trepavica, jedan drhtaj tamni
    izmedj MENE i mene je zasto ...

    Slabo, suvo lisce, blistavi ostaci,
    meni vas sum krti,
    a ti, bledo Sunce, poslednje strele baci
    na vreme sto drhti ...

    Da, budim se najzad, jer vetar jesenji
    zgrabio me tuznim letom svojim;
    sav taj ruj sa zlatnim trubama mi smeta
    i ja se srdim i ja postojim !

    Paul Valery

    Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja!