| |
14.5.2009
-
KRAJ
I tako...ide dan za danom. Ja njemu pišem, on meni otpisuje tišinom. Probudim se u nadi da će me čekati barem jedan odgovor. Čini mi se kao da se borim s vjetrenjačama. Ni borbu s njima, a kamo li rat još nitko nije dobio. Ili možda je? Uglavnom-ja sigurno nisam jedna od takvih sretnica.
Sinoć sam mu poljubila sliku kao i svako veče. Nevjerojatno koliko mi je sam pogled na njegovu sliku davao neviđenu snagu u prekretnici života. Jedan pogled i čarolijom zaboravim na sve probleme. Takvu idealnu ljubav prema nekome nisam još doživjela. Uzalud kad je jednostrana...
Napisala sam mu zadnju poruku, otipkala tih par slova, ..pomirila se sa sudbinom i ko čovijek na samrti bezvoljna, beživotna, dozvolila letargiji da me obuzme kao nekada. Ako je njemu sasvim svejedno-nek bude i meni sve ravno. A možda sam konačno shvatila da me ne želi i time ubila prokleto "možda sutra" koje mi nikada ne da se pomirim sa svijetom i činjenicama.
Žalosno, ali očito moram dobiti toljagom po glavi da bih odustala.
Nemam više što napisati osim zadnjeg..
MIHAEL, UVIJEK ĆU TE VOLJETI ! 
The end
|
Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja!
|
|
|
O meni

Cherry
Poslednje objavljeno
Meni
Prijatelji
Linkovi
|
|
Permanent Link