LOST IN LOVE

KRAJ

Thu, 14 May 2009 01:23:00 +0200

I tako...ide dan za danom. Ja njemu pišem, on meni otpisuje tišinom. Probudim se u nadi da �e me �ekati barem jedan odgovor. �ini mi se kao da se borim s vjetrenja�ama. Ni borbu s njima, a kamo li rat još nitko nije dobio. Ili mo�da je? Uglavnom-ja sigurno nisam jedna od takvih sretnica.

Sino� sam mu poljubila sliku kao i svako ve�e. Nevjerojatno koliko mi je sam pogled na njegovu sliku davao nevi�enu snagu u prekretnici �ivota. Jedan pogled i �arolijom zaboravim na sve probleme. Takvu idealnu ljubav prema nekome nisam još do�ivjela. Uzalud kad je jednostrana...

Napisala sam mu zadnju poruku, otipkala tih par slova, ..pomirila se sa sudbinom i ko �ovijek na samrti bezvoljna, be�ivotna, dozvolila letargiji da me obuzme kao nekada. Ako je njemu sasvim svejedno-nek bude i meni sve ravno. A mo�da sam kona�no shvatila da me ne �eli i time ubila prokleto "mo�da sutra" koje mi nikada ne da se pomirim sa svijetom i �injenicama.

�alosno, ali o�ito moram dobiti toljagom po glavi da bih odustala.

Nemam više što napisati osim zadnjeg..

MIHAEL, UVIJEK �U TE VOLJETI !

The end

DA LI TE IKAD ITKO TAKO VOLIO..

Sun, 10 May 2009 23:22:00 +0200

MIHAEL

Sat, 09 May 2009 23:23:00 +0200

...jedan od an�ela..A zašto mi onda kidaš srce?!

NESSCAFE

Sat, 09 May 2009 19:58:00 +0200

U sred kipu�eg dana, na stolu što je je visio na jednu stranu ulice puhala sam u isto tako prekipu� nesscafe. Nespretno mi ga je donijela-a znaš ve� tko zna pokvarit svaku kavu u sobici. Da, "tetka". O Bo�e, ta �ena je antitalent za pravljenje kave, a kamoli za posao konobarice. Jedino što mi je navuklo osmjeh na lice bila je prepoznatljiva crvena šalica. Sje�aš li se one naše imaginarne šalice? Sje�aš li se da nam se u toku tipkanja poruka i usputnog maštanja �ak bila i otkrhnula? A ta se mašta pretvorila u stvarnost i od cijele pri�e samo je šalica ostala postojana, ona ista koju sam dr�ala u rukama, i ona ista iz koje i sad trenutno pijuckam omiljen kofein prije nego krenem na posao ..u oblake omiljenih mirisa...I opet �u u mirisima satima tra�iti samo tebe!
Ugodan dan i tebi �elim!

ZA�TO...

Sat, 09 May 2009 23:45:00 +0200

..tišinom odgovaras na moje poruke...

Ju�er sam kora�ala ulicom tvojeg kvarta onom kojom si dolazio po mene..pratila tvoje nevidljive korake. Volim hodati stazama kojima si prošao baš ti.Znam, i sada ideš istim putem ali tko zna pred koju i kuda te putevi vode.Nemoj stati na uobi�ajenoj stanici.Produ�i do ulica mojeg srca, puste su i kroz njih puše samo hladan vjetar.. Samo pro�i, prepoznat �u tvoj i onaj najtiši korak.

LOST

Fri, 08 May 2009 19:43:00 +0200

...Got up early, found something's missing
my only name.
No one else sees but I got stuck,
and soon forever came.
Stopped pushing on for just a second,
then nothing's changed.
Who am I this time, where's my name
I guess it crept away...

MO�DA ...SUTRA...

Thu, 07 May 2009 19:39:00 +0200

Još jedan dan sad je ve� dio prošlosti. Još jedno nadanje završilo na dnu mora kao brod koji je izgubio svoju posljednju morsku bitku. Ali brod je brod, i kad je kraj onda je kraj. A mi svakim svojim udisajem produljujemo �ivot nadi i dalje plivamo u svojem moru sna, borimo se za još jedan udisaj..i �ivimo za još barem jedan sljede�i dan i za još jedan -"mo�da". Mo�da �e baš sutra biti taj -naš. Mo�da �e mi sutra re�i da me zapravo nikada nije ni volio.Mo�da mi baš sutra ovom rije�i "volio" pobije svu moju vojsku i sve moje brodove razbije o hridi poput orkanske oluje.
Mislila sam na njega..u svakom mirisu nalazila dio njega. Još osje�am miris zimskih ve�eri i poljupca na rastanku.. Te dijeli�e prošlih trenutaka vu�em sa sobom u sadašnjost jer ne �elim da mi ih prošlost otme-tamo im nije mjesto. To su moji trenuci,dio mene i �ivi su kao i tog trena kada su nastali. Zovem ih Mihael.. i hranim ih nadom, pojim toplim suzama i onim prokletim i vje�no prisutnim-"mo�da sutra"!

WHAT A DAY!

Thu, 07 May 2009 19:04:00 +0200