Sunčanje na plaži bez mora
i plivanje na suhom…
Eto i ja se danas odlučila izložiti suncu k`o gušter. Ako gušter može podnijeti toliku temperaturu na svojim okorjelim ljuskama, zašto ne bih mogla i ja sa svojih (38 g) dugogodišnjom ljušturom naviknutom na sve vrste udara od toplotnih do nekih oblika hladnoga rata.
Neki ožiljci još nisu ni zarasli, a ja mazohistički raspoložena, uživam u njima pa ih još i sama pravim..no dobro, lud i pametan idu zajedno pod ruku, zar ne?
Dakle današnji dan…15 sati!
Nisam uključila klimu. Stan je veliki, trosoban, komforan, na drugom katu…roletne spuštene na pola, prozori otvoreni, a oko nas lipe mirišuuuuuu!
Volim ljeto…jako dobro podnosim vrućinu, ali ne i sunce, počelo mi smetati jer od njega dobijem glavobolju.
No palo mi na pamet kako bih mogla zaraditi malo ljetne bojice iako sam si obećala, nema kvarcanja, nema sunčanja, štetno je, ali tko mi šteti više od mene same, heh…
Uzmem potrebne rekvizite i pravac na terasu naše zgrade. Znala sam da tamo nema nikoga. Tko bi lud išao gore po ovoj vrućini, hm?!
Prostrem ležaljku dolje pa na nju ručnik, a onda i jastučić (moj omiljeni), skinem se u badić (mada mi on nije ni trebao hehehe), namažem se kokosovom kremicom (obožavam taj miris) od SPF 6, umjesto SPF 30 koja ide za prvo sunčanje…hoće maca (sada više nije gušter) zaraditi boju na brzaka, mig, mig…
Sjela ja ko beg, samo što ne vladam…a ono vjetrić pirka i leluja iznikle travke među betonskim pločama, prava idila. Iznenađena ugodnim ambijentom, oraspoložim se za vježbanje.
Aha…maca i vježba, sada ne baš redovito, vrućine su i ne da mi se, a i slabije jedem, pala mi kilaža na 50 (ne žalim se hehehe) pa vježbam ponekad tek toliko da sam u formi.
Gdje sam ono stala? Vrućina mi udarila u glavu…aha…plivam na suhom: 1, 2, 3…50 jedna noga pa 1, 2, 3, 50 druga noga…itd. Preplivam tako olimpijski bazen u glavi, napijem se vode iz boce, a onda zalegnem na radno sunčanje. Ponijela sam svoju školicu gore, trebam zbrojiti prosjeke ocjena svih učenika i pripremiti se za sutrašnju sjednicu.
Počela sam pisati, računati, smišljati kad ono nakon pola sata kao da mi netko sjeo za vrat, a iz mene lije ko iz kabla…unervozila se, lamatam nogama, vrtim dupetom, ramenima, kosa mi svezana u rep pa sve curi i iz nje.
Ustala sam, popila sok na slamku (jabuka osvježava), ali ni to nije pomoglo. Zaboravila sam ponijeti kapu pa sam stavila ručnik na glavu da mi ne isijava mozak, ne možeš misliti tako…i eto što je upornost, nastavila sam raditi i sunčati se.
Inače moje pravilo je da nikada ne radim jedan posao, već najmanje dva istovremeno, aha, sposobnosti moje…no ponekad i ručak iskipi ili nešto zabrljam hehehe, ali uglavnom nakon paničarenja SVE stignem.
17 sati
Posao sam završila već odavno..vrtim se ko prase na ražnju…malo ovu stranu pa onu, neka bude ravnomjerno… pa zavirim ispod kupaćeg da vidim jel roštilj za danas pri kraju..oho ho ljetna bojica se nazire, zadovoljno trljam ruke.
Opet jednim udarcem dvije muhe…hehehe…zaradila sam!!!
Poruka svima: ne izlažite se suncu između 11 i 17 h, UV zračenje je opasno!
Al ako si nedokazan…eh onda ti nema pomoći…hehehehe!
