Dragi tata,

stalo mi je do tebe, ali u manjoj mjeri nego prije. Okolnosti su se promijenile. Unatoč svemu te poštujem. Uvijek si bio glava patrijarhalne obitelji, ali tek sada razumijem posljedice nekih tvojih nepoželjnih postupaka prema meni. Ona je stajala iza svake tvoje kazne, šamara, udarca kaišem.

Bio si lovac i znaš dobro što znači ranjenoj životinji sipati sol na ranu. Upravo to je ona meni uradila. Moja rođena majka…nazvala me da bi me izvrijeđala baš u trenutku kada mi je trebala nježna riječ, utjeha, a ne bič. Bolovima sam prepunjena kao čaša. Ali ti to ne znaš ili ne želiš znati. Nije važno… ne možeš me razumjeti jer te nema blizu.

Čudim se što joj dozvoliš manipulirati sobom. Rekla ti je tko zna što. Majstor je laži i manipulacije. Na napad sam uzvratila napadom, ali iskreno iznoseći činjenice njezinih zlodjela, a ona je mene vrijeđala neistinom, svojom umobolnom fikcijom nečega što nije bilo. Nijedna njezina riječ nije dobronamjerna, kako to ne možeš shvatiti.

 Ubija te polako, ali sigurno. Zašto joj to dozvoljavaš? Više joj ništa ne značiš u životu, niti bilo tko. Puna je gorčine, cinizma, ni trunke pozitivnosti nema u njoj. Kada sam ti natuknula da joj treba stručna pomoć nisi me poslušao. Rekao si da smo obje lude.

Žao mi je što se više nećemo viđati, žao mi je i nje…mora da je grozno mrziti sve oko sebe.

Ja sada gradim novi život, sama, iskustvena i borbena. Promijenila sam se kao što vidiš (čuješ od drugih), znam odgovoriti na napad, znam i uzvratiti udarac, zar sam zato loša?

A što mi je preostalo: borba za opstanak ili tiha i spora smrt u svojoj patnji zbog drugih.

I životinje se bore u šumi, licemjerno, izdajnički samo da opstanu.

Sjećaš li se kada si štapom udario Fidu, našu ljubimicu, epanjel bretona, lovačkog psa, ptičara samo zato što te nije htjela poslušati?! Bila je tvrdoglava kao i ja. I ona ti je zamjerila i pobjegla netragom u šumu. otjerao si nas svojim krivim postupcima.

Hoćeš li me ikada pozvati da se vratim?

Znam da hoćeš, a znam i kada…na kraju… Oprostit ću ti jer si toliko zaslužio, ali njoj ne mogu. I kad bude umirala, ona će proklinjati sve oko sebe, a to ne želim slušati. Neka joj Bog oprosti, ali ja ne mogu…nažalost nisam Bog.

                                                                                          S poštovanjem,

                                                                                                                       Tvoja kćerka