9/8/2009
Slušala sam intervju s jednim katoličkim svečenikom (nebitno kojim).
Zaintrigirala me izjava kako se trebamo maknuti od loših ljudi i onih koji šire negativnu energiju jer ako u svezi njih, ništa ne možemo promijeniti, trebamo se udaljiti kako bi sačuvali sebe, svoj mir, svoju ravnotežu.
Ja sam to učinila i prema crkvenim načelima, napravila veliki grijeh.
Razvela sam se.
Nemam pravo ići na ispovijed, ne mogu se crkveno vjenčati sve dok mi je bivši živ, ja sam građanin, tj. vjernik drugog, trećeg ili ne znam kojeg reda.
Razvela sam se nakon sedam godina pronalaženja rješenja za situaciju koja je bivala sve gora.
Ne mogu za sebe reći da sam velika vjernica jer ne idem u crkvu (osim za Božić i Uskrs) pogotovo nakon svega što mi se dogodilo...bila sam tjeskobna, izbjegavala ljude, nisam imala razumijevanje kod svojih roditelja, naprotiv, oni su me se odrekli ( moja majka je psihički poremećena i ne bih sada o njoj...al jednom ću napisati kako je to živjeti s primitivnim i suludim roditeljima) i završila sam na antidepresivima.
Nakon nepunih deset godina na tabletama i emocionalnom vegetiranju, „Trnoružica“ se probudila i odlučila neke stvari promijeniti; kao prvo, riješiti se medikamenata.
Mnogo sam radila na sebi i na stvaranju svog pozitvnog okružja ( i neću to prestati raditi dokle god me pamet služi) jer želim pratiti život, a ne da on prati mene.
Uspjela sam nastaviti živjeti bez tableta iako sada totalno drugačija; hiperaktivna, impulzivna, visoko senzibilna što mi ponekad predstavlja problem u svakodnevnom životu.
Imam predivne prijatelje koji mi pomažu i koji bi mnogo toga dali za mene, a ja ih cijenim više nego sebe i svoje bližnje (osim mojih predivnih, osamnaestogodišnjih blizanaca, uzorne djece, a nadam se i budućih liječnika...)
Ja sam sada sretna i zadovoljna, no potpunu sreću ne mogu naći u predanosti Bogu (što mi svaki svećenik i veliki vjernik preporučuje).
Ja želim živjeti kao običan smrtnik sa svim vrlinama i manama ovoga svijeta.
Ne odričem se Boga, želim živjeti kako Zavjet kaže, ali želim i mogućnost za novi početak, za novu vezu, za suživot s drugom polovicom čovječnosti.
Neopterećena prošlošću, ali ju ni zaboraviti ne mogu, živim u sadašnjosti, mislim na budućnost.
Od svoga puta ništa ne bih mijenjala, svako proživljeno iskustvo pomoglo mi je da danas budem cjelovita osoba, neopterećena glupostima koje su me nekada morile.
Oprostila sam si sve grijehe i olakšala dušu za povratak u normalan život.
Želja mi je ukazati na prepoznavanje nezdrave klime, nezdravih ljudi i potrebe za udaljavanjem od navedenih kako bi spasili sebe i nastavili živjeti sretni na trnovitom putu ljudskih predrasuda.
A isto tako želim da znate kako je potreba za ravnotežom između svih obveza, problema, odmora, rekreacije, relaksacije...neophodna za unutarnji mir i sreću.
Ne treba pretjerivati ni u poslu, ni u odmoru.
Krajnosti nisu dobre za čovjeka koji želi ostati normalan.
A što danas znači biti normalan?
Objasnite mi, molim vas!
Ali bez predrasuda...
Komentari:
vidim da vec znas sta znaci biti normalan, samo tako nastavi, raduj se zivotu i svoj decurliji, a ostalo ce samo doci, kako Bog kaze, verovali ili ne, zvali ga kako god.....budi mi srecna i vesela
Steta sto si cekala skoro deset godina..ali nikad nije kasno..
Normalno je određeno okolnostima vremena i prostora, relativno je...možda je zato umjesto normalno bolje reći zdravo, jer je zdravlje određeno fizičkim i psihičkim stanjem, a osnova je opet Ljubav. Ljubav je bezvremenska i bezprostorna, to je Bog...On je unutar Tebe, unutar svih nas...
Ljubav ne osuđuje nikoga, svatko je slobodan birati svoj životni put....
@katarina: hvala ti puno! više ne znam što znači biti normalan, al valjda idem k tome! ;-))))))))))
@vesticara: a čekala da se nešto promijeni na bolje...čekala da dečki odrastu...hvalaaaaaaa! ;-)
@Plava ptico: baš si to lijepo rekao!
Uostalom ti me i poznaješ...hvala ti! ;-)))))))))
podsetila si me na moj prvi post http://www.blogoye.org/PoslednjiBalkanac/63198/Ispovest+jednog+Balkanca.html koji je više sarkastičan u smislu ispovesti
), razumna je tvoja reakcija na sve ovo a i razumni su postupci za koje je trebalo puno volje i hrabrosti, uvek navijam za hrabre ljude pa i za tebe, samo napred i pozdrav ti
)
normalan si kada si ono sto jesi (to podrazumeva da si dobro sa sobom) a da to sto jesi ne ugrozava druge ljude.
Bog nije u crkvi. Crkve su institucije a popovi su,često, samo manipulatori koji nam nabacuju osećaj krivice. Bez potrebe! Ti si našla svoj mir i živi ga, a šta "naučena" Gospoda ima da kaže, mogu da okače mačku o rep. Sva sreća, pa Bog nije onakav kakvi ga mnogi predstavljaju.
Bog je ljubav...Ljubav je odgovor.....vjera nema baš nužno utemeljenja u religioznosti...(zar su budisti bogu mrski?!!, zar su to nekrščćani omraženi od Boga?....) mene smeta kada se vjera u Stvoritelja povezuje s nečime institucionalnim...biti s Bogom meni znači biti u skladu sa onime što je on postavio kao osnovu, a prije svega ljubiti ljude oko sebe...dobrota duše je najveća religija koju poznajem i pred njom krstevi, križevi, om i hari krišna pokloniti će svoje glave i duše...da je On ili njegov Sin tako sudio ljude kako si to uzimaju za pravo mnogi imali bi danas prazan ovaj naš zemaljski vrt...ljubi svoj život, ljude oko sebe, daruj im dio svojeg srca, budi iskrena, vrijedna, i tako dalje sve je to ono u što ja vjerujem...ako želiš biti dio institucionalizirane zajednice onda moraš poštivati njezina pravila...Božja su pravila univerzalna i u Africi i u Kini i kod nas...živi ispravno prije svega sa samom sobom - ja u to vjerujem...onda ću, mislim, jednog dana zavrijediti raj - u mojem srcu i duši a ne u nekom virtualnom mjestu...eto...budi sretna i čini ljude sretnima..za mene je to vjera..ja vjerujem u Boga i Sina njegova i Duha svetoga...da li netko vjeruje u Zeusa ili Jupitera to je stvar vlastita izbora....budi dobro draga mala...to je najvažnije..(čestitke za dječake :-)
@yin: slažem se! ;-)
@trešnja: hvala Bogu da Bog nije samo u crkvi, da nije samo institucija, već ovo što kaže @Nurli...hvala ti! ;-)
@Nurlisol: da, dobro si rekla, samo što najveći vjernici poistovjećuju Boga i crkvu i to je u ovome društvu nedjeljivo...osim onih koji ne vise svaki dan pred oltarom kao Ti, ja ili netko sličan...a navečer se ipak zahvalimo Bogu za današnji dan...mislimo na njega i na prave vrijednosti koje si navela...hvala ti draga Nurli! Pozdravljaju te moji dečki! ;-))))))
Hvala adminima na naslovnici! ;-))))))))))))
Raduj se i uživaj u životu draga Mutti- zamisli, mnogi od nas još nijesu ni razvedeni!! Brak i nije institucija koja je neophodno potrebna za sreću.
U osnovi svakog crkvenog učenja je sam Božji zakon koji je Bog ostavio u obliku deset zapovijesti, kojih se ne drži skoro nijedna crkva, samim tim nijedan predstavnik crkve. Pa sa kakvim pravom bi sveštenik jedne takve crkve (i sam grešan) mogao nekog da osudi.
Čovjek treba da bude mirne savjesti pred Bogom, koji zna svakog ponaosob, koji zna sve naše probleme i muke i njemu se jedino treba obraćati. Jer u 1 Petr. 5,7 stoji: Sve svoje brige bacite na nj, jer se on brine za vas.
Bog je ljubav- stoji u 1 Jov. 4.8 a koji nema ljubavi ne pozna Boga.
Moral i običaji su socijalne kategorije promenljive i u vremenu i prostoru i često poslije izvjesnog vremena bivaju prevaziđene, ponekad i smiješne. Čovjek ima samo jedan ovozemaljski život i treba ga "živjeti". Zašto se čitavog života pridržavati nečijih glupih moralnih i običajnih normi da bi jednog dana, kad bude kasno, primijetili da smo bili u zabludi?
Mislim da si na ispravnom putu i želim ti da se nikada ne umoriš na njemu. (Noću će ti moje zvijezde osvjetljavati put...)
@Orione: znam da brak kao institucija nije mjerilo uspješnosti takve vrste zajednice, suživota dvoje ljudi, no boli me kada svećenici gledaju na mene kao na GREŠNICU, oduzimaju mi neka vjerska prava, oni odmah OSUĐUJU (treba trpjeti, kažu, i Bog je trpio)...ne razumijem ja to!
Slažem se sa svime što si rekao! Hvala ti! ;-)))))))
Ne znam šta da ti kažem, imamo dosta slične probleme što ne znači da ih rešavamo na isti način. Ne valja biti katolik u pravoslavnoj sredini, a ne valja ni biti ateista u katoličkoj. Ovo drugo me tek čeka. U oba slučaja si u manjini. Bilo bi lepo kad bi ljudi umeli da olade s tim bogovima i čuvaju to kao nešto intimno. Što u suštini i jeste. Ono što ne razumem je, ako već priznaješ da nisi "Bog zna kakva vernica", čemu žal za drugorazrednim statusom? Lično više cenim ljude koji žive "grešnim" životom i ne trče u crkvu da im se to oprosti nego oni koji non stop vise u ispovedaonici za svaku glupost. Uostalom religija ti ne treba da budeš dobra, poštena i sretna osoba. Taj potencijal si dobila po rođenju, a ne po krštenju.
ima i drugih crkava ... koje valjda nisu tako stroge prema razvedenim ... uostalom, ko kaze da su crkve u pravu? valjda je najvaznije iskreno verovati i truditi se da se zivi ispravno
@PosljednjiBalkanac: nisam ti odgovorila, previdjela te, sory...hvala ti puno! ;-)
@km07: ja radim u sredini gdje zajedno žive pravoslavci i katolici i ateisti...ima mnogo miješanih brakova, gleda se tko je što, ali u biti, problema nema...u svom razredu imam katolički i pravoslavni vjeronauk i one koji ne idu ni na jedan...takve razlike se ne osjete...svi radimo zajedno i težimo uspjehu cijelog razreda...
...ne žalim ja što sam "drugorazredna vjernica", briga me i tako ne živim od crkve, no svećenici su kontradiktorni, jedno pričaju, a drugačije se ponašaju...ja se ne želim odreći ni svoje crkve, ni Boga jer danas-sutra će doći i KRAJ, a oni nas prate od našeg rođenja do smrti...tako da, htjeli ili ne, ne možemo bez njih ako smo vjernici...slažem se sa ostalim što si rekla...hvala ti! ;-)
@prolaznik: hvala ti na "prolaženju"...već sam dijelom odgovoriila na tvoj prijedlog...ma bitno je ponašati se dobro, s ljubavlju i znati si ugoditi, a da ne povrijedimo druge... ;-))))))))
danas je mogo tezhe biti lood nego normalan, konkurencija je zaista postala ogromna ;-))
@poglavice: imaš pravo, danas su svi normalni, ne smiješ nikome reći da je lud! hehehehe...hvala ti! ;-)
Tško je reći šta je normalno jer ono što je normalno za mene nemora da bude za tebe.U suštini je bitno da si se ti otrgla i krenula da živiš novi život.Koliko ti je to bilo teško samo ti to znaš.Raduj se svakom novom danu,svakom uspehu tvoje dece.Polovinu koja ti nedostaje naćićeš sigurno sada ili za neko vreme nije bitno.Šta kažu verska učenja ntreba da te brine jer ti nisi grešnik.Ti si samo osoba koja se probudila i želi da udiše život punim plućima.
Smatram da niko ne moze biti bash potpuno normalan niti potpuno lud; sa jedne strane, pod "normalnoshcu" se najcheshce podrazumeva uklapanje u talas i malogradjanshtinu, tj. medju one kojih ima vishe, a koliko se puta ispostavilo da su neki ljudi geniji, a bili su smatrani ludima, jer su izvan svog vremena... Mislim i da se normalnosti razlikuju, u odnosu na odredjene postupke i nachine zivota.
I da, ja sam ateista, ili neshto veoma blisko tome, verujem u nauku i smatram da je upravo ona nash Bog, jer se vere razlikuju, hrishcanstvo, budizam, islam i uvek postoji prostor za mnogo shpekulacija na tu temu, dok nauchni zakoni vaze za sve i ne mogu se nikako opovrgnuti...(:
@singidunum: i ja tako mislim i mogu ti reći da uživam kao nikada do sada...možda to nije normalno, ali ja sam sretna!
@Specifična: ma i znanost je čudna, sve je tako kako jeste dok se ne dokaže suprotno, a o tome da su neki bili ludi, a genijalni je isto tako točno, o tome koliko su bili sretni ne znam jer su svi uglavnom bili alkoholičari ili na nečemu...a milsim da je životni cilj: biti sretan! (zdrav, uspješan, zaljubljen...)
Hvala vam na čitanju i komentima!
