Muškarci, mlađi, stariji, pilići, matorci/maratonci

ubjeđeni da u njima čuči dijete uživjeli se u svoju ulogu

pa traže "mamu", kmeče, dreče dok ih neka ne posvoji.

Bilo bi smiješno da nije strašno nakaradno.

Najbolje mi je od svega kada kažu:

- Ne znam što želim, ali znam što ne želim!

Dragi moji muškarčići, pa djeca bar znaju što žele, oni viču:

- Daj mi dudu! Hoću mamu! Hoću tatu!

A mama i tata igraju lovice oko dječje prikolice.

- Daj mu ti, ti si žensko!

- Daj mu ti, ti si muško!

I tako tata i mama u sukobu interesa,

svatko sebi skuplja poene i probleme.

No ne bih sada o tome, otići ću preširoko i neću znati stati,

uh...a baš bih mogla...

Eh da, muškarčići-dječica!

Zanimljivo mi je i to kad neki muškarčić glumi žrtveno janje

pa počne stenjati sve glasnije i glasnije, znate ono,

teško mu trpjeti muku, a mora se...

e a onda pronađe ispušni ventil u navodno,

nedostatku razumijevanja okoline 

pa zastenje nekoj samilosnoj duši za vrat,

a ova šta će, smiluje se, prihvati ga da ne trpi,

pokušava ga spasiti od uplašenog samoga sebe.

No  janjac i dalje molećivo gleda i okolo traži nekoga ili nešto,

nerazumljivo mu samom što konkretno treba.

Mislim...hoće on svašta, al da mu se ne prikrpi etiketa loše reputacije

pa kako će tek onda dalje takav jadan.

I tako to "dijete", mamino janje,  od kusur i nešto godina,

započinje igrati play station, uživi se u virtualne prikaze,

pokušava oživjeti nacrtanu Barby i gurnuti joj onu stvar...

oprostite na izrazu, ali eto, oni su samo djeca i nije im zamjeriti,

nestašna igra ih obuzela, a hormoni proradili, hehehehe...

i sve kao neće stvarnu ili da se bar ne zna...treba ostati gentlmen.

I još se pitam, kako su žene mogle pasti tako nisko,

(ovaj visoko ako gledamo da one danas vode djecu u igri),

i nuditi pomoć nezrelom , dječjem egu jer takva djeca

nikada ničim nisu zadovoljna, sve im brzo dosadi

i opet se traže u svom neznanju...

ma vraga, traže si novu igračku, novu tetu...

Egostični, dječji apetiti im drastično narastu

od silnog orgazmičnog prežderavanja,

a u glavi im ista prepotentna misao:

- Zaslužio sam bolju!

I tako teta  postade "kurva", a "djeca" gentlmeni!

Hehehehe, dubokoumno u onu stvar, hospitalizirano i gentlmensko dijete!

Oprostite pravi gentlmeni, nije namjenjeno vama!

Ma ustvari, nije nikome, ja to onako...nešto svašta mi ušlo u mozak

pa da izbacim iz sebe, a blog zato i postoji, zar ne?