sećam se, ja kao dete...
uče me da svi isti smo...
da se rađamo kao braća...
da svi isto ćemo jesti...
gledam, svoju decu...
učim ih razlikama...
da se neki sa kašikom rađaju...
da ne moraju svi jesti...
igram se vatrom...
gledajte u demigode zapada...
ovako, kako im se svi klanjaju...
tako im se klanjajte, deco moja...
glava koja štrči razbija se...
glava koja do zemlje je...
uvek će imati šta da pase...
igram se vatrom
Objavio boza britva u 23:20 | Kategorija:
Permalink | Obavesti Prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar
