azra


Mali princ
9.12.2011
Mali princ tanušna je knjiga, a ipak po mnogo čemu velika i značajna. Što je najvažnije, veoma je nalik na onu kutiju sa ovcom, jer se u njoj raspredaju mnoge ideje o usamljenosti, o ljubavi i slobodi, o čovekovoj potrebi da u sebi i oko sebe uspostavi život koji neće biti sputavan krutim pravilima i u kome će se svako, počev od ruže pa do zmije, prolepšavati i zauzimati neko značajno mesto. Moglo bi se takođe reći da je Mali princ osuda uskogrudosti i preterane praktičnosti odraslih osoba, koje se veoma često sukobljavaju sa dečijim viđenjem sveta i koje ga nemilosrdno sužavaju i osiromašuju, sve dok od dece ne načine nepopustljive odrasle ljude. Činjenica je, međutim, da mnoge odrasle osobe - među kojima nesumljivo ima i kraljeva, uobraženih ljudi, pijanica, zamišljenih računovođa, fenjerdžija i geografa - naprosto obožavaju ovu Egziperijevu knjigu.

A da bi je sasvim razumeo, čovek se prema ovoj knjizi mora odnositi kao Mali princ prema svojoj ruži. Mora da je voli i da joj se vraća. Takođe mora da čuva pod staklenim zvonom neke svoje događaje iz detinjstva, neiskvarene rasuđivanjem, nevine i pune sete, jer će jedino tako svaki delić priče kao miris ruže obuhvatiti celo naše biće, a na nas će se preneti mnoga osećanja koja se u priči kriju iza raznih lukavosti.
U DUŠI ČOVEK MORA DA BUDE IZISTINSKI MLAD DA BI VOLEO MALOG PRINCA.

Svi su usamljeni u Egziperijevoj knjizi i jasno je da nikada neće biti na okupu mada pripadaju jedni drugima. Usamljen je pilot koji se srušio usred Sahare, usamljen je zlatokosi junak priče, usamljena je njegova ruža i svi stanovnici asteroida koje mali princ posećuje u prolazu, usamljene su i lisica i zmija. Zato nam teško padaju tri neizbežna rastanka. Prvo se mali princ rastaje sa ružom i čini nam se kao da se ruši sva ljubav ovoga sveta, onda se mali princ rastaje i od lisice koja ga je preklinjala da je pripitomi tako što će joj svakog dana sesti malo bliže i - naravno - ćutati, jer govor je izvor svih nesporazuma, na kraju se mali princ rastaje i od pripovedača, a taj nam rastanak pada najteže, jer se u tom času rastaje i sa nama.
Pouzdano je jedino da nismo bili i da nikad nećemo biti usamljeni ako ponovo otvorimo Egziperijevu knjigu.
Objavio Ami u 13:05 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar