Ljubav je...
13.12.2011
"Ljubav je staklo koje se lomi ako ga čovjek primi suviše nesigurno ili suviše čvrsto."
13.12.2011
"Mnogi ljudi traže pravu osobu, umjesto da pokušaju da budu prava osoba." -
Glorija Stejnem
Mudro...
12.12.2011
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Mali princ
9.12.2011
Mali princ tanušna je knjiga, a ipak po mnogo čemu velika i značajna. Što je najvažnije, veoma je nalik na onu kutiju sa ovcom, jer se u njoj raspredaju mnoge ideje o usamljenosti, o ljubavi i slobodi, o čovekovoj potrebi da u sebi i oko sebe uspostavi život koji neće biti sputavan krutim pravilima i u kome će se svako, počev od ruže pa do zmije, prolepšavati i zauzimati neko značajno mesto. Moglo bi se takođe reći da je Mali princ osuda uskogrudosti i preterane praktičnosti odraslih osoba, koje se veoma često sukobljavaju sa dečijim viđenjem sveta i koje ga nemilosrdno sužavaju i osiromašuju, sve dok od dece ne načine nepopustljive odrasle ljude. Činjenica je, međutim, da mnoge odrasle osobe - među kojima nesumljivo ima i kraljeva, uobraženih ljudi, pijanica, zamišljenih računovođa, fenjerdžija i geografa - naprosto obožavaju ovu Egziperijevu knjigu.
A da bi je sasvim razumeo, čovek se prema ovoj knjizi mora odnositi kao Mali princ prema svojoj ruži. Mora da je voli i da joj se vraća. Takođe mora da čuva pod staklenim zvonom neke svoje događaje iz detinjstva, neiskvarene rasuđivanjem, nevine i pune sete, jer će jedino tako svaki delić priče kao miris ruže obuhvatiti celo naše biće, a na nas će se preneti mnoga osećanja koja se u priči kriju iza raznih lukavosti.
U DUŠI ČOVEK MORA DA BUDE IZISTINSKI MLAD DA BI VOLEO MALOG PRINCA.
Svi su usamljeni u Egziperijevoj knjizi i jasno je da nikada neće biti na okupu mada pripadaju jedni drugima. Usamljen je pilot koji se srušio usred Sahare, usamljen je zlatokosi junak priče, usamljena je njegova ruža i svi stanovnici asteroida koje mali princ posećuje u prolazu, usamljene su i lisica i zmija. Zato nam teško padaju tri neizbežna rastanka. Prvo se mali princ rastaje sa ružom i čini nam se kao da se ruši sva ljubav ovoga sveta, onda se mali princ rastaje i od lisice koja ga je preklinjala da je pripitomi tako što će joj svakog dana sesti malo bliže i - naravno - ćutati, jer govor je izvor svih nesporazuma, na kraju se mali princ rastaje i od pripovedača, a taj nam rastanak pada najteže, jer se u tom času rastaje i sa nama.
Pouzdano je jedino da nismo bili i da nikad nećemo biti usamljeni ako ponovo otvorimo Egziperijevu knjigu.