Zazvoni mi telefon veceras, dobro poznat broj. Krene prica "...da sam ti neprijatelj, pa nazvala bi me, majku mu...". Landara moja, my special friend, kako ga jednom prozvah.
I jesam kriva; u poslednje vreme bas nesto i ne nalazim vremena sa svim dragim mi bicima da se vidim. Sticajem okolnosti, ukazali se neki slobodni momenti, te se dogovorismo da malo izadjemo.
Pisala sam, lani, o njemu. Dobar decko, al' lud u glavu, sto bi rekli ljudi... U vezi dve godine, ima devojku na hleb da je mazes, a opet... Lepo ga prozvah landarom; veceras mi opet to potvrdi.
"E, a ovo moras da cujes, mislim stvarno..."
"Akcija neka, sigurna sam..."
"Ma, slusaj, pre neki dan...odemo mi do Panceva, Audi sam vozio... I ostavim drugara, krenem da se vozikam i cupi me jedna zaustavlja...znaciii, znas kakva je... I pita - a jel mogu da se provozam sa tobom..."
"Cekaj, tek tako, zaustavila te i to pita ?"
"Ma da...ja je gledam, mislim se - sestro, al' si odlepila...i pustim je... I vozimo se a ona me pita - a jel mogu ja da vozim..."
"Daj, majke ti, sad stvarno lupas ! Ne *eri, nista ti ne verujem..."
"Ozbiljan sam...kazem joj, mozes al' iz krila mog...i riba kaze - moze, ne smeta mi !"
"Zar je moguce ?!?", krenem ja, zgrazavajuci se...mislim, ne znam sta da mislim...
"E, al' ona je stvarno sela u krilo...zadigla svoje suknjice, namestila se i malo se vozikasmo...posle vec, znas sta je sledilo. Parking i udri...a posle pedala"
"E, jesi moj, ali si ODVRATAN !!! Mrzim takve muskarce i mrzim i tebe sto si takav...i sad si neki frajer ispao, ti si kao baja neki..."...ostatak uvreda cu preskociti...
"I dobro, 'te pitam ja sad nesto... Cemu, cemu sve to ? Zar ti vremenom ne dosadi to lupanje recki ?"
"Dosadi ? Da li luda si ti, kako moze da dosadi ?"
"Hajde sad, ako nadjes u jednome bicu, makar i 60% svega onoga sto trazis i sto ti prija, cemu i zasto landaranje sa strane ?"
"Prosto: zato sto smo mi stoke, mrcine, takvi smo ti mi, nista drugo... Kao sto ni vi ne mozete pored sebe, na duze, da imate neke fine, brzo vam dosade i izgustirate ih..."
Dalje smo nastavili sa nekom neutralnom pricom i brzo zavrsismo susret. I gledam ga iskljuceno, dok prica nesto, i ne mogu sebi da dodjem. Poznajem ga relativno dugo i nista se promenio nije, jos je i gori postao. A dobar je, znam da jeste, cistog srca...a ujedno i takva jedna baraba...koja i ne krije da je baraba...
...ali, isto tako i baraba koja sada "cvika" kako ce toj istoj svojoj devojci objasniti tragove mojih noktiju na nadlaktici, nastalih usled odbrane od neuspelog pokusaja golicanja me...budala :-)

