LinkOmat! moj takozvani zivot - BlogOye!
30/5/2007
DA MI JE...

Nekada (kao sada, npr.), pozelim da u sebi imam dugme off...ili reset...rewind. Cak i shut down, ne moze da skodi.

Da  mi je da nekada mogu da se iskljucim i izolujem iz/od svega. Neka gluva soba, bar na jedno desetak dana; mislim, dovoljno bi mi bilo i nastavila bih, odmorno i osvezeno, dalje.

Da mi je da mogu da se ne nerviram zbog stvari na koje uticati ne mogu, zbog stvari koje izmeniti ne mogu; a da ne mislim kako sam kukavica, kako se lako predajem i odustajem.

Da mi je da mogu izbaciti iz upotrebe frazu - ne mogu... Uzasnu i depresivnu, koja na dno preti da povuce.

Da mi je da ne budem toliko Covek...nekada...

29/5/2007
SLATKA MALA...

Slatka mala izvrnuta Sorto...nije lako biti ti. A  ni shvatiti, razumeti takve kao ti. Slatka mala izvrnuta Sorto...tudjim nesrecama i bolom se hranis. Igrama, spletkama, namestaljkama, provokacijama, smicalicama raznim, ego svoj i sujetu hranis. O, slatka mala izvrnuta Sorto...je li ti lepo, budes li srecna, ispunjava li te, oplemenjuje dane i zivot ceo ? Ili se tako od sebe same krijes ?

O, slatka mala izvrnuta Sorto...sorte se i radjaju i umiru same...sve izmedju kvalitetom trude se da ispune. Ne i ti...sama si, oduvek i uvek, o, slatka mala izvrnuta Sorto. A ne moras biti, niti to zelis; znam.

Dovoljno je samo zeleti da izvrnuta tako ne budes vise...pokusaj samo, probaj i videces; tesko nije.

28/5/2007
E, MOJ MILE...

Cega li se sve covek ne naslusa i sta sve ne dozivi na raznoraznim razgovorima za posao...pogotovo ako je zenskoga roda.

"Podvuceno zutim", sto kaze jedna reklama stara, pitanje je za porodicu i eventualno prosirenje iste. Ma ne, nisu oni protivu nataliteta, dece i porodice; samo ne zele da im radnici odsustvuju. I da, spremni su da odrese kesu i plate te onoliko koliko trazis i zasluzujes, samo, budzet je ipak "malo" nizi od iznosa navedenog u aplikaciji. I ne, prekovremeni nije praksa, ali...po potrebi se i on zadesi, ali uvek najavljeno i unapred dogovoreno. Medjuljudski odnosi se posebno neguju i razvijaju; zajednicki izlasci na ruckove i vecere, seminari, kratki izleti razni...i ne, nikako nema seksualnih aluzija i raznoraznih insinuacija; moral je izuzetno na ceni. I sigurnost pre svega.

 A opet, desi li se da po meri (ma sta i kakva ona bila) direktora ti nisi se uklopio/la onako kako je on mislio - zbogom, dovidjenja, no hard feelings...ma koliko da si sposoban/na, pametan/na i komunikativan/na...tek da se zna. Svi smo mi zamenjiva "roba" na ovom putu "tranzicije" ka kapitalizmu kojem tezimo.

I takooo... Nego, videste li veceras Oprostajni Povratak The Gladijatora ? Jesam okoreli Partizanovac, do srzi same, al' najezih se sta Jedan Sinisa Mihajlovic napravi veceras i priredi u Novome Sadu...pa i svima nama, kraj malih ekrana. Sve cestitke i sve najbolje u, predvidjam, sjajnoj trenerskoj karijeri jedne Levice !

I za kraj, jos jedan citat - A vi, kako 'te ?

:-)

27/5/2007
NEBESKI LETACI
 

Slobodan pad. Zamrznuti trenutak u beskrajnom i nepreglednom prostoru i vremenu. Osecaj neopisive i neogranicene slobode, opustenosti, nesputanosti. Zivot koji ne uzmice pred preprekama, nepostojanje fizickih ogranicenja, ograda, granica, straha... Nema zakona, nametanja, nema laznih prijatelja i neispunjenih obecanja, razocarenja, kajanja...

Izmedju neba i zemlje, jave i sna, secanja i fantazija, maste i stvarnosti. Slobodan pad...kao ljubav.

Skocices sa mnom ?

26/5/2007
SERVISER U POKUSAJU

Posle relativno napornog i iznenadjujuceg, u vise navrata, radnoga dana, dosla sam kuci i, naravno, na net se prikacila. Nije proslo nesto puno vremena, kad...jedan za drugim, krenuse Trojanci... Agenti, Downloaderi i jos kojekakvi, kojima imena ne znam. Ubijaj, u karantin prebacuj, nista. Neumorni i tvrdoglavi, zbrku mi bas napravise.

K'o za baksuz, brat serviser negde na terenu, drugi sa drustvom negde u skitnji, dete k'o dete veli da restartujem...ma, sta on zna...

Odem sa neta, ukljucim NOD32 i krenem sistematski da cistim kompjuter. Prijavljena pretnja - jedna. Odem na net, ponovo dosadni napadi i iskljucim se. Setim se da imam i AVG tu negde, instaliram ga, sipak, treba poveliki update i, sta cu, na net ponovo. Skinem ja to nekako, jedva. Pokrenem program i stadoh cekati. Prijavljenih pretnji - trinaest ! Za sve to vreme, WINDOWS mi ludi sa infected, infected !!!

odje mi klinja brat, sa sve drustvom; sa vrata ih spopadoh da nesto tu urade...

"Trojanci, kazes...pa, jednostavno, pozovi Spartance i problem resen", zeza me Djole, jedan od pajtasa mu.

"Ma ne Spartanci... Da si Durex koristila, toga ne bi bilo", pametuje mi brat. A momce jedno, novi neki, ranije ga nisam vidjala da nam dolazi, cuti. Pridjem mu i upitam ga sta bi se tu moglo srediti, kaze on "a da probamo u safe mode ?".

Plavusa kakva jesam, za postojanje istog, do juce, ne znadoh. Dete to za ruku, pa kod mene u sobu, da popravi stvari. I, stvarno, pronasao uljeze, obrisao i, kao, sad bi trebalo sve da je u redu. Zahvalim se, poterah ga kod brata i opet na net.

Ne lezi vraze, opet napad. Ne mozes ti dosadan toliko biti, koliko ja uporna, mislim se i...setih se ko mi jedini tu pomoci moze, sad i odmah.

To milo stvorenje je dva sata, i vise, provelo uz mene i moj kompjuter, sa druge strane ekrana, davajuci mi detaljne instrukcije, ispravljajuci svaku krivu Drinu, brisuci svaki podatak kojem mesto tu nije bilo. Task manager, Total comander... Udji tu i tu, klikni ovde i ovim misem, brisi, premesti, pronadji... Kad sve zavrsismo, rece mii gde i koji program za spyware da skinem, kako da ga instaliram i pokrenem. Uz svu nocasnju vrucinu, jos se preznojavah od glavobolje kompjuterske. Mogu misliti kako li je njemu tek bilo...tamo daleko.

Buduci da pisem ovo sto pisem, rezultat je izlecen kompjuter, nadogradjen spyware ubicama i update-ovan gomilom firewall-ova... Preporuka - Spybot, itekako.

Sve u svemu, reinstalacija mi nece biti potrebna, djubre je bezbedno uklonjeno sa hardvera, a ja uspeh i da naucim ponesto. Ostaje mi samo jos da smislim dobar nacin za oduziti se PC Doktoru...

24/5/2007
OPET SE IGRAMO

Lepo me jedno milo i drago stvorenje prozva u igri novoj. Da se ne ponavljam, naravno da odgovaram.

  1. Omiljeno musko ime: Luka i Nikola, sta cu kad su mi skoro podjednako omiljena
  2. Omiljeno zensko ime: Lena i Andjela, isti razlog
  3. Boja za dusu: plava/ljubicasta
  4. Pesma: u moru mnogih, You - Ten Sharp
  5. Pisac: Ladlam, Dzon Grisam, Nelson de Mil
  6. Knjiga: Gricka vjestica, kao i svaka od gore navedenih pisaca
  7. Umetnik: Mone, G. Klimt
  8. Reziser: Kopola, Mel Gibson
  9. Film: Nesto sasvim licno, Ubistvo s predumisljajem...
  10. Najbolji prijatelj: podjednako su bitni
  11. Zemlja koju zelim da vidim: Spanija, Portugal
  12. Grad koji bih zelela da vidim: Pariz i Njujork
  13. Horoskop: Curka - u prevodu Rakce
  14. Mesto za setnju: kraj reke, mora
  15. Mesto za sedeti: u njegovom krilu/narucju
  16. Promeniti jedan dogadjaj iz proslosti: udaju

I to bi to bilo... U nastavku igre, prozivam sledece potencijalne ucesnike:

  1. mawena
  2. gulanfer
  3. vatuljak
  4. ffrida
  5. yin

Let's play some more...

;)

22/5/2007
BUDIMO REALNI, TRAZIMO NEMOGUCE

Povod i tok jednog razgovora, u razmisljanje me baci. Pokusala sam se staviti na mesto te osobe i na sebe gledati tim, tudjim, ocima.

Za jako malo stvari/okolnosti napravljenih u zivotu, mogu reci da me je bilo, i jeste, sramota. I, uglavnome me je sramota prema sebi samoj, ne u odnosu na druge. S godinama, naucila sam da me misljenja drugih ljudi niti interesuju, niti me se ticu. Svega par osoba postoji nad cijim se zapitati mogu i, ako procenim da vodu piju, postupiti u skladu s; istim. Al' na kraju konca, konacan sud donosim, ipak, ja sama.

Isto tako, od tih par osoba ocekujem da moje izbore postuju, sve i da se ne slazu sa istim; da moji, svesno napravljeni, izbori ne uticu na ishod naseg odnosa. Sam pao, sam se ubio; stari kazu...

Da, prosla sam skolu, prosla vise njih, opekla se i sve tako redom...naucila sam, sazrela, nakon svega. I, da, znam da u sijaset situacija delujem i naivno i lakoverno, nekad cak i kao sa manjkom samopouzdanja... Akcenat na "delujem"; ne i da to jesam. A odbrambeni mehanizmi ? Bili su i jos postoje, ali za potpuno druge stvari...zahvaljujuci Andjelu mom, stavljeni su bas tamo gde trebaju biti. Samozavaravanje...i to je pocisceno.

Na izbore koje danas, sa ove instance pravim, mogu samo jako ponosna biti, sto i jesam. Bez zelje da samu sebe u to ubedim, neku bajku od svega da pravim, kako bih lakse progutala ili prihvatila sve te okolnosti i desavanja... Zao mi je ako iko, od meni mi bliskih i dragih ljudi, drugacije misli... Sve i da vreme pokaze kako sam gresila; moji izbori, moje odluke... I nicije vise.

21/5/2007
PODSETNIK SAMOJ SEBI

Posto si CURKA, koja u sekundi plane, istrese se i predje ubrzo preko svega...pisem si da ne zaboravis...

Samo zato sto se neko rodi kao jedan, ne znaci da moze i hoce biti i postati covek. O, ne, ne, nikako...neki (a vremenom ih je sve vise), zauvek ostanu blato i mulj. Zapamti, CURKO...

Prebacivanja nicemu i nikuda niti su, niti vode. PROSLOST i sve ono sto je BILO, izmeniti se ne moze; CURKO, ne dozvoli da zbog idiota, izazvana, za prosutim mlekom suze lijes...

Stisni zube, bradu i nos sto vise gore, ne daj da se ista vidi... Pacove i pacovcice u rupu vrati gde im je i mesto. NE DAJ NA SEBE, CURKO !!!

I, zlatno pravilo: CUTIII !!! Strpi se i svojih pet minuta cekaj...sve otrove i misli lose, iz sege izbaci; ne dozvoli da te malicioznost i zloba tudja dotice i kvari, na bilo koji nacin. Onaj odozgo ce vec jednom, nekada, i drugim okom pogledati na dole, budi sigurna. Sve ce na svoje doci, samo CUTI.

A onda...kad taj momenat dodje...teraj sve u majcinu, okret na dvanaestici stikli i cao, nema vise. Svima.

Toliko.

A sad, pravac na trcanje !

20/5/2007
DILEMA

Daljinski upravljac - muskarcev najbolji, najintimniji prijatelj. Pojedinima, i vise od toga. Ne mogu a da se ne zapitam, cime li ih toliko opcinjava...

Cuti i slusa, radi sve sto mu se kaze, naredi da uradi. Ne zanoveta. Ne buni se za zanemarivanje i zaturivanje gdegod. Mozes ga ispipkati gde i kako god - prvo, sto ne odbija; drugo, reaguje kakvim akcionim filmom, politickom debatom, sportom. Ne buni se i ne mesa u odabir programa. Ne smeta u ispijanju jutarnje kafe, a ni u nocnom bancenju. Nije ljubomoran na devojcice, devojke, zene, koje prolaze kroz kucu/stan. Praktican i skoro besplatan za odrzavanje; a i kad zagori, jednostavnom zamenom baterija, vraca se u prvobitno stanje. Ne trazi skupocene poklone, cak ni sitnice, a ni izlaske u grad. Mada, desi se da bude prosetan istim koji put. Svestran je i moze opsluzivati vise uredjaja odjednom, a da se zbog toga ne oseti lakim...tacnije, ne oseca i ne iskazuje nista, bez emocija. Dolazi u svim oblicima i velicinama, nekad i sa ekranom, na kojem se moze videti kretanje menijem (za napredne fanatike). I, sto je jos vazno, ne zauzima mnogo mesta, prakticno je nevidljiv.

Ali...uvek ima i to ali... Moze li jedan takav uredjaj ljubav (iz)voditi i decu praviti, ljubiti i gnjaviti/maziti onako kako samo mi, zene, to mozemo, pitam se, pitam...

:)

19/5/2007
IKONE MUSKOG SEKSIPILA

Ideju dobih slucajno, usred vodjenja razgovora o nocasnjem fillmu "Vrelina"; dobar film, jos bolja ekipa glumaca. Ali, ne; ovo nije tekst o njima, razmisljala sam o ikonama seksipila na nasem podneblju. Mislila, promislila i sakupila listu muskaraca, koje ja smatram seksipilnim.

Dragan Nikolic - Prle, Urke, Zeka iz Sivog doma... Covek koji svojom pojavom i seretskim osmehom, uz podignutu jednu obrvu, ne moze a da ne pleni...

Branislav Lecic. Prva asocijacija na njega mi je Crni iz Sivog doma, a potom i Dragan iz Bulevara revolucije... Pogled kojim ne znas ledi li il' glecere otapa...

Nikola Djuricko, Vojkan iz Otvorenih vrata...karakteristicne fizionomije lica, lucidnog smisla za humor. Vedar i spontan, fenomenalni Lepi Dzoni.

Nebojsa Glogovac - Bogdan Bilogorac, Kaja iz Nebeske udice... Sentimentalno - emotivni muskarac. Imala sam tu srecu da ga i licno vidim, u vise prilika. Ne ostavlja ravnodusnim, nikako...

Sergej Trifunovic - los momak. Tamo negde, devedesetih, imala sam priliku da ga sagledam u svoj svojoj nadobudnosti, grozno koliko me je odbijao tada. A opet, vremenom, podvuce se covek pod kozu, koliko je svoj, koliko ne robuje nametnutim, koliko ga briga za sve...nesto kao nasa verzija Dzejms Dina...ma, faca novije generacije.

Sergej Cetkovic - prototip (po meni) skoro savrsenog muskarca danas. Muzevne crte lica, krsno, visoko momce, sa dobrom dozom osecajnosti u sebi, iskreni osmeh. Jos kad pusti glas...tiha jeza.

Milo Djukanovic - veliki sarmer, nemam sta drugo o njemu reci. Odmeren, elegantan, miran, zagonetan.

Goran Pitic - e, njega kad sam videla...stil koji neguje, nacin na koji vodi racuna o sebi i svom izgledu, nemirne oci koje sve primecuju...cini mi se, opasan zavodnik da je.

Na kraju, seksipil je nesto sto se unutar svakoga coveka krije, ono sto svako u sebi nosi. Neko to otkrije, neko ne. Nacin na koji neko hoda, gestikulaciju koju ima, kako prica, kako se smeje, gleda...harizma kojom ispuni prostor oko sebe...po svemu tome, izdvojih par, gore navedenih, licnosti. Ko zeli, moze i sam svoju listu napraviti, prozivati necu. Ali, pitanje jedno postavicu:

Boris Milivojevic - jedan od njih, ili ne ?

16/5/2007
RADNO - BLOGERSKI KUTAK

Tamo negde, u nekom drugom svetu, prozvana u novoj igri, bila sam.

Kao svaka dobra Uciteljica, koja je nekad i sama dobar djak bila, na prozivku odgovaram sledecim prizorom kutka svog:

Photobucket

Kao i uvek, tu igru prenosim i donosim ovde, prozivajuci sledece ucesnike iste:

  • Lazarica
  • Proslost
  • Gulanfer
  • poglavica
  • Nenadjebiv
  • Yin

Da zavirimo i u vase kutke...

14/5/2007
SASVIM OBICNA PRICA

"...a ti, ni na pamet nisi pala mi...", odzvanjalo je u zagusljivom separeu, kluba "21"...negde, u jednoj od mnogobrojnih zabiti grada... Secao se...

Slucajan susret, splet okolnosti, prst sudbine, mozda... U prolazu, tek okrznuvsi se jedno drugom o rame...pogledi podignuti i sudar...reci koje i vise nego suvisne su...kad pogled urlice, ne govori. Negde u daljini, zvuci pesme "Truly, madly, deeply"...

I'll be your dream
I'll be your wish
I'll be your fantasy.
I'll be your hope
I'll be your love
Be everything that you need.
I love you more with every breath
Truly madly deeply do...

Spustio je usne svoje na njene... O, Bogovi...kakav je to nektar s' usana njenih pio... Uze je, nemo, za ruku, izadjose iz prolaza, zaustavise taksi... Bez reci, bez pitanja; pogled nije skidala sa njega.

Sumrak vec se spustao...prohladan stan; prozori sirom otvoreni...zavese koje svoju igru izvode... Nema se vremena, sad, odmah...vrata koja se sama zatvaraju...ne cekaju krevet.

Odeca leti na sve strane; polaze je na kuhinjski sto, siri, spusta se sve nize... Cinija s' vocem  pada, ona je gura; zeli da cuje, zeli da oseti, ostavi lom za sobom...

Predsoblje, hodnik, kupatilo, soba...svuda i posvuda..."jace, dublje...", jeci...dok on gubi se u njoj...bespovratno, cini mu se...

"Volis da boli", sapuce joj...ona cuti, nokte jos dublje u ledja mu zariva...pred zoru se smiruju...iznuren, on usniva prvi. Opet, ne toliko cvrsto da, kao iz daljine, ne cuje "boleces me ti..." i vrata koja se, za glasom, zatvaraju.

Dosta je vremena proslo...lik i te reci, svakodnevno mu, u glavi, igranku svoju prave...predaleko otislo je sve, a ona ostala je...

13/5/2007
PROTEINI

Pretpostavljam da, u svakodnevnom zivotu i tempu koji nam isti namece, malo ko od nas, vodi racuna o vrsti hrane koju konzumira i u sebe unosi. Jos manje razmislja o tamo nekim proteinima. Sta su, uopste, i cemu li sluze ?

Proteini su makroelementi, jedni od najvaznijih, ako ne i najvazniji sastojci nam u organizmu, zauzimaju 18-20% naseg tela. Nalaze se u krvi, misicima, kozi, kostima, i u stalnom su turnover-u, jer se razgradjuju i ponovo sintetisu. Sve zive materije sadrze proteine ukljucujuci viruse i biljke. Imaju visestruku funkciju:  kao strukturni proteini (celijski zid), neophodni su u rastu i razvoju, u zastiti (imunoglobulini), transportu (hemoglobin),  odbrani (zmijski otrov), regulaciji (hormoni)...

Naravno, zdraviji je prirodni unos proteina od vestackih. Prirodni izvori proteina, nalaze se u gotovo svim namirnicama biljnog i zivotinjskog porekla, kako slatki tako i slani, s tim sto se razlikuju po aminokiselinskom sastavu. Ali, kao i sve drugo, i njih treba unositi u ogranicenim kolicinama, nikako ne prekomerno, jer varenje istih u zelucu, traje dva do tri sata, a cesti i obilni unosi uticu na povecanje telesne tezine, dehidratacije, kao i gubitka kalcijuma.

Naravno, pravilan i, sa merom, unos proteina, utice povoljno na ten i citavu kozu, na sta bi pripadnice zenskog pola, posebno trebale obratiti paznju.

Ja ne znam zasto sam bas o ovome odlucila pisati, al'  - sto ne skodi, moze samo koristiti.

:-)

11/5/2007
LANDARA II

Zazvoni mi telefon veceras, dobro poznat broj. Krene prica "...da sam ti neprijatelj, pa nazvala bi me, majku mu...". Landara moja, my special friend, kako ga jednom prozvah.

I jesam kriva; u poslednje vreme bas nesto i ne nalazim vremena sa svim dragim mi bicima da se vidim. Sticajem okolnosti, ukazali se neki slobodni momenti, te se dogovorismo da malo izadjemo.

Pisala sam, lani, o njemu. Dobar decko, al' lud u glavu, sto bi rekli ljudi... U vezi dve godine, ima devojku na hleb da je mazes, a opet... Lepo ga prozvah landarom; veceras mi opet to potvrdi.

"E, a ovo moras da cujes, mislim stvarno..."

"Akcija neka, sigurna sam..."

"Ma, slusaj, pre neki dan...odemo mi do Panceva, Audi sam vozio... I ostavim drugara, krenem da se vozikam i cupi me jedna zaustavlja...znaciii, znas kakva je... I pita - a jel mogu da se provozam sa tobom..."

"Cekaj, tek tako, zaustavila te i to pita ?"

"Ma da...ja je gledam, mislim se - sestro, al' si odlepila...i pustim  je... I vozimo se a ona me pita - a jel mogu ja da vozim..."

"Daj, majke ti, sad stvarno lupas ! Ne *eri, nista ti ne verujem..."

"Ozbiljan sam...kazem joj, mozes al' iz krila mog...i riba kaze - moze, ne smeta mi !"

"Zar je moguce ?!?", krenem ja, zgrazavajuci se...mislim, ne znam sta da mislim...

"E, al' ona je stvarno sela u krilo...zadigla svoje suknjice, namestila se i malo se vozikasmo...posle vec, znas sta je sledilo. Parking i udri...a posle pedala"

"E, jesi moj, ali si ODVRATAN !!! Mrzim takve muskarce i mrzim i tebe sto si takav...i sad si neki frajer ispao, ti si kao baja neki..."...ostatak uvreda cu preskociti...

"I dobro, 'te pitam ja sad nesto... Cemu, cemu sve to ? Zar ti vremenom ne dosadi to lupanje recki ?"

"Dosadi ? Da li luda si ti, kako moze da dosadi ?"

"Hajde sad, ako nadjes u jednome bicu, makar i 60% svega onoga sto trazis i sto ti prija, cemu i zasto landaranje sa strane ?"

"Prosto: zato sto smo mi stoke, mrcine, takvi smo ti mi, nista drugo... Kao sto ni vi ne mozete pored sebe, na duze, da imate neke fine, brzo vam dosade i izgustirate ih..."

Dalje smo nastavili sa nekom neutralnom pricom i brzo zavrsismo susret. I gledam ga iskljuceno, dok prica nesto, i ne mogu sebi da dodjem. Poznajem ga relativno dugo i nista se promenio nije, jos je i gori postao. A dobar je, znam da jeste, cistog srca...a ujedno i takva jedna baraba...koja i ne krije da je baraba...

...ali, isto tako i baraba koja sada "cvika" kako ce toj istoj svojoj devojci objasniti tragove mojih noktiju na nadlaktici, nastalih usled odbrane od neuspelog pokusaja golicanja me...budala  :-)

9/5/2007
MY REGARDS TO YOUR FAMILY.

Neuobicajen mail nasao je put do mog inbox-a juce, sledece sadrzine:

 

Capt Jarvis Maxwell Reeves Jr.,
of D Company, 2nd Battalion,
22nd Infantry Regiment

Good day,

I am Capt Jarvis Maxwell Reeves Jr., an American Soldier. I am serving
in the US Army of D Company, 2nd Battalion, 22ndInfantary Regiment,
Iraq. As you know we are being attacked by insurgents everyday and car
bombs. I and my crew members discovered $650M USD in Saddam Hussein's
palace in April 2003. We managed to move away a total sum US$25 Million
dollars cash out from the $650M USD, mostly 100-dollar bills and was
quickly flown out of the war zone and deposited in an undisclosed security
company in London,UK. You can click on the site for more details about
the funds.

http://news.bbc.co.uk/2/hi/middle_east/2988455.stm

Unfortunately, the rest of my crew members have lost their lives to the
wicked Iraqi insurgents. I therefore seek your partnership to assist me
transfer these funds into your account and invest the funds without
further delay. I will take 65% while you take the other 30% and 5% will be
for expenses, no strings. If you are interested I will send you the
full details but my fear is Can I rust you? When you receive this letter,
kindly send me an e-mail signifying your interest including your most
confidential telephone/fax numbers in order to forward to the security
firm for the release of the funds in your names or your company.

If interested reply to my personal email:     jmaxves@excite.com

Respectfully,

Capt Jarvis Maxwell Reeves Jr.

Sta reci ?

7/5/2007
MA, NIJE DO MENE...

Prsla, prosula se po Mrezi, ispraznila i teram dalje... Od krhotina osta samo razmisljanje o jednom... Osecaj krivice.

Potunjeno ulazi i vremenom prozima citavo bice koje zauzme. Tesko ga se osloboditi, ako se letargiji prepustimo, osim u slucaju kada je neko toliko beskrupulozan i bezosecajan, da ga tako nesto i ne dotice. Uglavnom se javlja kada prekrsimo ili povredimo neki licni moralni princip ili, pak, naudimo na neki, bilo koji, nacin voljenom bicu. Bez ljubavi, bez moralnih vrednosti, jedan takav osecaj postojati ne moze.

Gde ima postovanja, tolerancije, poverenja, kompromisa, iskrenosti, predavanja, paznje, ljubavi...ima i osecaja krivice, ako se jedno, ili vise tih stavki, povredi. Kao ja sama, na primer. Manje/vise, uspesno se borim i na kraj izlazim sa tim sto mislim da se uskracujem i, vremenom, otudjujem od Zlata mog. A vreme leti, unazad se vratiti ne moze. I kad vec ne moze, onda se trudim da nadomestim, kompenzujem. I vrtim tako u krug.

Dobra strana osecaja krivice je sto ona predstavlja svojevrsno postojanje vlastitog sistema vrednosti, na osnovu kojeg sebe i druge procenjujemo,  svoju odgovornost za nanetu stetu ili prouzrokovanu patnju, bol. U skladu sa tim, priznavanjem greske, sebi prvenstveno, mi kasnije menjamo svoje neadekvatne postupke.

Opet, ima ljudi koji se toliko boje tog neugodnog osecaja krivice,da su neprestano u nekom odbrambenom stavu. Imaju potrebu da se pravdaju, prebacuju taj "licni teret" na druge, pa i u drugima ga izazivaju, samo da poniste svoj. Svojom odbranom, pokusavaju zaceliti svoje rane, cesto zaboravljajuci da tim loptanjem samo dodatnu tezinu problemu daju, nikako ne resavaju.

Nesuocavanjem sa samim sobom i odbijanjem resavanja bilo kakvog problema koji nam pravi osecaj krivice, potiskivanjem istog, upadamo u zamku sopstvenog razvoja i napredovanja. Tada, osecaj krivice postaje tvorevina koja nas opterecuje, nagriza iznutra i unistava. Muskarci su skloni pretvoriti ga u ljutnju, mrznju i bes; zene u ljubomoru, tugu i strah.

Ljubav,  postovanje, strpljenje i  rad...prema i na sebi, pa onda i prema drugima, glavni su zacin u prevazilazenju osecaja krivice. Uz pomoc tih sastojaka, svaki, ili bar vecina, raznoraznih mehanizama odbrane i samoobmana, slabi ili prestaje da deluje; ponistava se. Treba samo imati jaku i odlucnu volju i zelju za promenom.

Bez straha u sebi...strah je jedan od onih sastojaka koji nas nagoni da povredimo, cak i da to ne zelimo...

6/5/2007
LUMPERAJ, LUMPERAJ...

Animalni, sagorevajuci magnetizam. Sve  preterano...strast, um, dodiri, libido, reci, dozivljaj, energicnost, buka, pogledi, intelekt, vitalnost, lepota, okrutnost, transformacija, silovitost, impulsivnost, nepredvidivost, lucidnost...i nikad dovoljno.

3/5/2007
KAD TE STISNE...

U sedam izjutra izadjem, u sedam uvece se kuci vratim. Pocelo je, ponovo. Vise i ne znam broja, koliko puta u danu pozelim da uleteim u taj hram mu od kancelarije i onako prosto, najprostije izderem mu se da moze moj posao nabiti sebi u...!!! Nikada to ne uradim...

Tesko je ziveti u Srbiji. Beda, nemastina na sve strane se videti mogu. Onaj mali procenat ljudi koji uspe naci kakav/takav posao, sa iole pristojnom platom, cuti i radi, ne misli na ista drugo. I tu na scenu nastupaju tajkuni monopolisti. S tim sto sam ja sama u zabludi bila da ovaj moj nije takav, da je ipak drugaciji i bolji. I jeste, ali sa tom razlikom sto tu svoju gorku pilulu manipulacije i zloupotrebljavanja svojih radnika, u mnostvo slatkog uvalja.

Dve godine, sto u danasnje vreme nije malo, mu maksimum od sebe dajem, kako znam i umem. Nikada se niti jednog postenog posla nisam plasila ni stidela, sve se moze. U fiksno odredjeno radno vreme, da. Poslednje dve godine su mi potpuna ludnica. Niko ne pita moze li se, sta, kako...mora se. I domacica izigravati, i Lolita, Vamp devojka, i pametna, i visprena, i spretna, i glupa, i cutljiva, i nasmejana, i uvek pri ruci...i prevedi, zavedi, dopremi, otpremi, donesi, prinesi, odnesi, otkucaj, posalji, donesi, sacekaj, isprati...listi kraja nema.

Sedim tako danas, besciljno i bez ikakvog zdravorazumskog razloga za to. Telefon ako je dva i po puta, za to vreme, zazvonio. Prikacena na net, u svakodnevnoj (a ne sporadicnoj i na tri dana) prepisci sa dragim mi ljudima... Zato li sedim i zato li me na poslu drzi ? To i od kuce mogu, bar je internet masovno rasprostranjen... Cista obest i izivljavanje. Kad on sam kod kuce nije, sto bih onda ja...sta i imam tamo traziti, ko li me pa ima docekati ? Dete vise nije malo, ih, pa sedam mu je vec, a i decak je, ne valja uz majku da je stalno... I cutim danas, gutam, trpim...a sve me na povracanje tera...pa dohvatim knjigu malo da citam, mp3 u usi stavim, misli da mi skrene. Pritisak koji ne prestaje. Osecaj krivice sto mi nad glavom, poput maca nekog visi, koji oterati ne mogu.

Svako jutro sa novom, vise ni sama ne znam odakle, prikupljenom snagom se budim i ustajem. Budi nasmejana, odvedi ga u vrtic. Budi nasmejana, otidji na posao, masku Harlekina stavi, sa sve cvrkutom prigodnim. Ne buni se, otrpi; nisi u poziciji da ih sve u majcinu... Pravi kombinacije u glavi - premostiti, isplatiti sve, kupiti, doneti, napraviti, pomoci... Kuci se vrati sa osmehom na licu, ma koliko umorna da si...detetu dobra majka budi, roditeljima dobra cerka budi...sebi...nekada u nekom zivotu...  U jednom momentu, samo na trenutak, prokunem cak i moje sto me "pogresno" vaspitase da postenje i ispravan rad nemaju cenu...da, pomislim, svi danas po njemu gaze... I onda oni kao takvi i ne mogu razumeti ni moj posao ni radno vreme...misle da to volim, da mi prija, da mogu izmeniti "samo da to zelim"...zabluda li besmislenih; kao da to ne bih vec do sada...

A nije da nisam se trudila, pokusavala i pricala sa njim. Prosula se i sve mu otvoreno rekla... "Pa ja to nista nisam znao...", zaprepasceno ce... "oze, sve cemo srediti, nemoj nista da se brines...". Nedelju dana, pa sve opet po starom... "Je li, jel ja to cujem da ti odbijas da ostajes prekovremeno ?!?", posle nekog vremena me pita... Cuti, samo cuti; grizem se za usne, bar jednom jezik da mi brzi od pameti ne bude.

I gledam ga danas; odmoran sa puta dosao, dugo odsustvovao, pa sad da se odmah u masinu ubaci...i krene da mi se gomila...i vraca sve... Nije ni u novcu stvar; nema on tih para koje mogu moje protraceno i ,u nepovrat, izgubljeno vreme da vrati i plati. Sto me Zlato zove i kaze kako je odranih ruku i nosa, palo u vrticu na beton... Sad ga gledam, cela desna strana lica, ne samo nos...i ne samo ruke... Sto dan za danom prolazi, a on za kompjuterom vise sedi no sto se napolju il' sa decom igra; nema ko da ga povede; moji sve manje u mogucnosti su jos i za to...pored svih drugih obaveza koje oko njega imaju...

I sve se tako u krug vrti...iz dana u dan...posao koji preti da me potpuno zaokupi i slomi... I onda odem na intervju za neki drugi, gde me pitaju "...pa sto biste Vi odande isli, sta tamo pa fali ?". Urlala bih na sav glas, koliko mi je dosta svega !!!

I onda dodjem ovde - na MOJ blog, MOJE parce web-a, jer to ono i jeste...prospem sve iz glave, ma koliko konfuzno mi bilo...tome mi i sluzi; MOJ licni izduvni ventil... Sto i Niko kaze - sreca se ima sa kim podeliti, sigurno ne ovde gde, u poslednje vreme, svako malo se ceka ko ce kome virtuelni noz u ledja da zabode... Ne marim za to... Primitivnih, sitnih, prostih dusa bilo je i bice uvek i svuda, pogotovo i ovde...jos im i najpogodnije za siroko rasprostranjivanje...

I lakse mi je malo sad...pritisak koji polako popusta; ne nestaje, ali ne gusi toliko kao pre. Tek toliko da mogu osmeh na lice vratiti i pokusati detetu bar ostatak veceri lepim priciniti...

1/5/2007
ZOVEM SE...


"...Ljubav.

Postojala sam pre nego sto je bilo šta postojalo u Univerzumu, postojala sam pre nego sto je postojala priroda, postojala sam prije nego sto je postojao covek.
Bila sam usamljena, htela sam da podelim sve ovo sto nosim sa sobom kroz nebrojene vekove i stvorila sam svet koji sam htela da se mojim imenom zove.

Uvukla sam se u more i jezera, u reke i potoke, u planine i beskrajna polja, u sume i proplanke.

Ja sam ona u kojoj se umivate, ja sam ona u kojoj lice svoje ogledate, ja sam ona koju udisete.
Volim da dodjem iznenada, kada se ne nadate, volim da vam oduzmem dah, volim da vam oduzmem moc govora.
Volim da vam srce brzo zakuca, da vam kolena klecaju, da cesto izgovarate nesuvisle recenice.
Volim da zbog mene radite nepromišljene stvari, da se smete kao deca, volim da setate livadama i berete retko cvece.
Volim da ste radosni zbog mene, volim da zbog mene pevate, volim da zbog mene pesme pišete, da zbog mene price izmišljate kojima nijedna bajka ravna nije.

Ali sam tuzna kada me se bojite.
Tukli ste me, mucili, zatvarali u tamne kleti, izbacivali iz hramova, ostavljali me gladnu i zednu, zaklanjali ste sunce od mene, slali vecne kise i tmurne oblake, krali ste duge od mene.
Vezivali ste me lancima, niste mi dali da se sirim i razvijam, govorili ste cak i da ne postojim.
Niste verovali u mene, izmišljali ste strasne stvari samo da prikrijete moje ime, palili ste, pljackali ste, ubijali ste.

Ali sve sam zbog vas izdrzala.
Nisam se bunila, plakala sam u tajnosti da me ne vidite nesrecnu, da vas ne rastuzim.
Sve lance sam pokidala, sve sam oblake rasterala, nepriemetno, tiho i tajno, da mi se ne prepadnete naprasno.
Sunjala sam se kao mio lopov oko vasih srca, omeksivala ograde koje ste postavljali i mislili ste da vam se nece moci nikada vise ukloniti.
Brisala sam vam suze sa lica kada ste mislili da vam ih nema ko obrisati, terala na smeh kada ste mislili da cete vecno plakati, terala vas na govor i tada kada biste se zarekli na vecno cutanje.

Ne bojte se.
Primite me u svoje dvorove, otvorite mi vase hramove.
Pripremite sudove duse svoje da vam ih napunim radoscu i veseljem.
Ja cu biti vasa molitva, ja cu biti vas vid kada ne vidite, ja cu biti vas sluh kada ne cujete, ja cu vas nahraniti kada ogladnite, ja cu vas napojiti kada ozednite.
Ja cu biti vasa svetlost u mraku, ja cu biti put po kojim cete hoditi kada budete mislili da prolazite nepoznatim predelima.

Ne bojte se.
Otvorite srce i primite me u sebe.
Jer sam tu.
Jer postojim.

Zovem se Ljubav, samo me pozovite i bicu tu..."

Creative Commons License
Ovo djelo je ustupljeno pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 2.5 .