sama svoj poraz
u koraku
za korakom
ne smijem
razmišljati
negativno
pozitivno
u odmacima
ne smijem
pomišljati
da išta se mijenja
u jezgri
nacrtane konstante
koju gumicom obrišeš
i puhneš s papira
ne, jezgra ostaje ista
nepromijenjena
u smislu
svijet oko mene mijenja se
ja ostajem isto dijete kao
i prije
dijete u svijetu odraslih
koje posuđuje svoje igračke
i nikad ih ne dobije natrag
)