Oprostaj
U korice mac svoj vracam
ne mogu nikome da prastam.
Dugove svoje sama placam
ja prestajem da mastam.
Vreme je cutanja turobnog doslo
prokletstva krst svoj ja nosim.
Sve cemu se nadah je proslo
ne trazim nista, ne prosim.
U korice mac sam vratila
bitke izgubljene vise ne brojim.
Volela sam, plakala, patila
proslost sve je - ja se ne bojim.
