Zla kob
U rasplamsaloj vatri nasih tela
zakljucavam se u zlu kob kamena
ispod sivila pepela nasih vrela.
Odlazim noseci sva znamenja.
Odlazim noseci sva znamenja
u zaborava najdublji vir ukopavam
senke beznadja i bezvremena
bivse srece. Budna sanjam.
Budna sanjam vrelinu naseg daha,
korita reka premestam, tokove
razlivam po oranicama straha.
Sebe okivam u crne okove.
Okivam dusu u najcrnje okove
u mracnoj tamnici postelja ceka
da sklupcam umorno telo, sokove
radovanja da pretocim u kap leka.
Kap sam leka i krik leleka, prizivam kisu
dok tumaram tvrdjavom uzasa.
Na vratima utvare garezom pisu
na tavanici obesena pevam bez glasa.
Pesmu bez glasa u krik pretvaram
i obucena u haljine ludila trunem.
Ja svoj pakao nocas svesna stvaram
da l' da molitvu sapucem il' kunem.
