Svaštara | |
13.7.2008SećanjaKada sam pre tri godine izašla iz jedne duge duge veze, nisam baš želela odmah da se upetljavam u sledeću. Bilo je zabavno muvati se, flertovati, izlaziti sa drugaricama, bez obaveza prema bilo kome. Al ne može sve u životu kako ja hoću. Tako da sam se ipak zaljubila.
Prvo u LK. Sad kad se setim toga, uopšte mi nije jasno zašto. To je jedan toliko sebičan lik. Pun sebe. Od ljudi očekuje samo da igraju oko njega. Ne pruža ništa, a traži sve. Nismo dugo ni bili zajedno. Al ipak mi nekako bio drag. Javlja mi se i dan-danas. Posle je došao DG. E, što se njega tiče, već znam zašto sam se zaljubila. Bio je oličenje onoga što sam smatrala da mi je potrebno. Macho-man, sa velikim srcem. Obećavao mi je svet na dlanu. Obećavao svašta, ispunio malo toga. Ipak, bio je divan. Bar na rečima. Potroših na njega nekoliko meseci. I još dugo posle sam očekivala da ćemo se pomiriti i da će ispuniti svoja obećanja. Naravno, to se nije desilo. Ali ipak smo ostali u prijateljskim odnosima. Čujemo se i dan-danas. Veza sa JB je već ličila na pravu vezu. Šetnje parkom, držanje za ruke, poljupci i slično. Savršen sklad između nas. O svim mogućim životnim pitanjima imali smo slična razmišljanja. Ista muzika nam je prijala. Čak i politički smo bili kompatibilni. Ma savršenstvo. Osim u jednom. I ta jedna stvar toliko je velika da je poništila sve ostale. Jbg. Za njim sam najduže patila. I najduže apstinirala posle njega. Kad kažem apstinencija, mislim isključivo na ljubav. Sex mi nikad nije predstavljao problem. Toga ima uvek. Imam ja u šteku par brojeva telefona koje uvek mogu da okrenem kad je kriza. U svakom slučaju, kad sam malo odbolovala, javio se on ponovo. Danas smo jako dobri prijatelji i često se čujemo i nađemo negde na kafi. ![]() Dakle, sa njim sam mislila da sam našla savršenstvo. Čoveka sa kojim se uklapam u potpunosti. Bila ubeđena da se tako nešto više ne može naći. Zato nisam ni tražila. MS je ušao u moj život potpuno neočekivano. Uopšte o njemu nisam ni razmišljala na taj način. A zveknula me ljubav, nisam stigla ni da trepnem. E, tek sam sa njim spoznala savršenstvo. To je bilo nešto neopisivo, te se neću ni truditi da tu vezu banalizujem pokušavajući da je opišem. Savršeno je jedina reč koju mogu da upotrebim.
No, kako to obično biva, nešto je iskrslo. Čini se da ja njemu nisam bila toliko savršena koliko je on meni bio. Tako da je i ta priča završena. Sećam ga se sa ljubavlju. Zahvalna sam mu na tome što mi je pokazao da ljudi nisu uvek sebični i pokvareni. Time što je bio toliko dobar prema meni, pokazao mi je da je i to moguće. Zato sam sad i tužna i srećna u isti mah. Tužna što više nemam njega, ali srećna jer sam sigurna da negde sigurno postoji još takvih ljudi. I sigurna sam da ću još nekog od takvih sresti u budućnosti. Kad se osvrnem unazad, išla sam uvek sa dobrog na bolje. Svaka od tih veza me je nečemu naučila i znam šta tražim od sebe i od drugih. A to je nešto značajno. Treba uvek u životu znati šta želiš. I onda krenuti pravo napred u ostvarenje tog cilja. I nadam se još jednom – da će se i MS javiti, kao i svi ostali, da ću moći i sa njim da ostanem u prijateljstvu. Zašto da ne? Zasad je sve još sveže i boli, ali jednog dana u srcu će ostati sećanja samo na ono lepo što smo imali...
20:17, 13.7.2008
3komentara Link
Pošalji komentar { Last Page } { Page 15 of 23 } { Next Page } |
About MeMoj Profil Arhiva Prijatelji Foto Album LinkoviKategorijeZadnje napisanoRazgovorTuga svake žene Samo toliko... Tin Ujević Kava Prijatelji |