7/1/2007
---> Zlatni dan
Lib me poslednjim postom razsentimentalisala načisto. Odmah se sjetih jedne stare pjesme Kornelija Kovača, a koju je originalno pjevala Bisera Veletanlić

Zlatni dan

Šta to stalno izvlači iz sjećanja, zlatno obojen dan.
Kada smo se prvi put poljubili ti i ja.
Slučajni svedoci naše ljubavi, dok odkucava sat.
Poruke na zidu pune nežnosti, ovaj stan.

Ref:
Kad mi istekne vreme i krenem lagano,
još jednom bih htela da dotaknem samo u mislima
taj savršen dan, dan ljubavi.
Kad mi istekne vreme, ja hocu za sebe
da dva tri minuta, da mislim na tebe ,
pre odlaska u večiti mrak.
Hoću zlatni dan, suncem okupan.

Zašto stalno dolazi pre spavanja zlatom obojen dan.
Odbačena odjeća kraj kreveta, ti i ja.
Zraci sunca, znoj na tvojim leđima i u očima sjaj.
Sveća što dogoreva nad srećnima.
Tužan kraj.
Objavio Seven u 17:57 | kategorija: Dnevnik
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

Cim je kraj mora da bude tuzan...zato sanjaj mastaj, uzivaj, ucini sve sto mozes, jer zivot je samo jedan i samo jednom mozes uciniti sve sto zelis....osim ako ne verujes u reinkanaciju?)
Poslao AnaM u 22:17, 7/1/2007 | Link | |
Da budem iskren, sve više i više vjerujem da je reinkarnacija stvarna pojava. Nekako mi djeluje kao traćenje Božijeg talenta da nas pošalje ovdje na 60-ak god. i na osnovu učinjenog presudi: raj ili pakao. Mora biti malo složenije od toga.
Poslao Seven u 23:28, 7/1/2007 | Link | |


[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]