Februarska proljećna noć

I zagrljeni parovi

Što tiho promiču

Pod mojim prozorom

Rastapaju prirodne zakone.

 Polubudan te sanjam...

Sjećanje utiskuje tvoj odraz

U fasadu zgrade.

Tvoj osmjeh, lice

Razbarušena kosa protkana nemirima

I pogled,

Što me čežnjom

Nijemo doziva u daljine...

Riječi su postale suvišne

Šapatom poljubaca.

I sati sipe kroz noć

Kao pijesak kroz prste.

Pssst.... Uskoro će zora.