Thu 3 August 2006
...nema drugi put...

Zamršena kosa.

u tvojoj ruci čvor.

krv iz nosa.

raspuknuta usnica.

dio mene posjeduješ.

brutalno i stvarno.

a ne bih nikad rekla

da će biti tako.

kao da to ne vidim.

žmirim čvršće nego itko.

kao dijete u zatvoru.

negdje u indoneziji, kini il' indiji.

u afričkom snu o sitosti.

gdje smo to mi?

sasušenih usana

kao smežurana pljesnjiva breskva

molim te za milost

tiho

poput anđela

da ne okrznem te grubom riječi

a ti me bičuješ

ti me prezireš

ti me mučiš

držiš kao psa

iz ljubavi kažeš...

poslušno

prestajem da postojim

zar nije to vrhunsko predanje ljubavi?

zar nisam za to zaslužila udarce i modrice,

grube riječi, suze i pogrde?

svaki dan pakao je.

više

ne vrištim ne opirem se

otupjela sam.

srećom imam jedno malo za koje mogu da živim.

njega ne dam da mi diraš.

uzimam sablju i otkidam ti ruku.

nemilosrdno.

za svo zlo

kiselo ti bilo.

ne dam drugi put.

Objavio Devi u 13:49 | Kategorija:
Permalink | Obavesti Prijatelja | Komentara (4) | Pošalji Komentar