| |
10.5.2009
-
Kompleksi
| Onako pomalo besan na sebe, izashao sam do ,,Olimpa`` i tamo trchao, kidao sebe, sve dok nisam osecao bolne grcheve u nogama. Onda skinuo tegove sa nogu i trchao josh vishe. Noge nisam osecao, shta noge, celo telo. Sve me je bolelo. Krenuo sam kuci i video nekog lika kako baca na kosh. Fino sam ga zamolio da bacam sa njim. Klinac je bio 5 god mladji od mene. Osnovac popricha samnom, zatim dodje josh par osnovaca i pitashe da igramo. Rekoh ,,moze``, iako su mi mishici vec podrhtavali. Klinci su bili dobri, a meni kao po obichaju zapadne neki ,,spretan``, tako da sve moram sam. I klinci se opustili, igrali dobro, bili su na ivici pobede i onda su u meni proradili kompleksi. Poslednjim atomima snage sam trchao, leteo po terenu i pobedili smo. Osetio sam taj lepi ukus pobede u ustima. Onda sam trijumfalno otishao, rekavshi ,,igramo josh nekad``. E to ti je zivot, pobedio sam klince i na lice navukao neki pobednichki osmeh. Toliko meni treba da budem srecan. Onda onako umoran dodjem pred ogledalo i divim se sebi jer sam skunuo par kilograma vishka. E pa lepo rekoh sebi, sada je sve OK. Mada nishta OK nije bilo, ali po navici sam se smejao. Ipak neshto u meni me je muchilo, ne znam shta? Nesigurnost, kompleksi, otkud znam. Verovatno cu zauvek imati nesho u sebi shto mi nece dati da dovoljno volim sebe samog. Ne govorim o samokritichnosti, ovo je drugo. Ni poziv od predobre osobe koja me mozda chak i voli ovakvog kakvog sam, nije oterao sve loshe iz mene. Od sebe teram mozda ljubav svog zivota, govoreci joj da se ne vezuje za mene, da imam puno mana. Ni sam ne znam kako sam se nashao u ovoj poziciji, tako da ni od koga ne trazim odgovor. Shta ce biti samnom, ne znam, nadacu se najboljem pa kako bude....
|
Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja!
|
|
|
O meni

Ukratko ja!!!
Poslednje objavljeno
Meni
Prijatelji
Linkovi
|
|
Permanent Link