BORIS STAREŠINA (ovaj velelepni blog zadužbina je Sanatorijuma prepodobnog)

OSAM SUNČEVIH RATNIKA Kao što je poznato odvajkada, na neki se košarkaški turnir vodi 12 igrača, teoretski svi budu zdravi i sposobni da igraju na konkretnom takmičenju. Dakle, prva petorka i sedmorica kao zamene, to je jasno svakom dobronamernom građaninu i čoveku. Pre svakog od tih takmičenja stvara se tenzija kako se moraju vratiti ''s njim ili na njemu'', te su onda svi pod tenzijom: igrači, trener i pučanstvo koje otvorenih čeljusti prati nadmetanja, i po potrebi pušta očnjake... Lepo je to tako teoretski, praksa pak kaže nešto malo drugačije: igra njih osam, smenjuju se, rotiraju se – u košarkaškom slengu, ostali bleje na klupi, srećni što su uopšte pozvani. Utrče na teren eventualno na plus trideset razlike, ili ako ključni igrači odu na klupu zbog pet ličnih. To je jasno. Dobro. Gledam nešto ovih noći nebo. Vidi se dobro, videlo se još bolje kad je bila nestala struja. Onda se dosetim i ovog našeg Sunčevog sistema. Pa se opet setim košarke. Rezultat? Ukratko ću. Sunce: selektor i trener, Bog i Batina, bljuje vatru, i po potrebi radijaciju, na igrače. Merkur: mali i nabijen, trčkara oko trenera, ali nikakve vajde od njega iako bi trebalo da bude plej. Čini se kao izgubljen slučaj. Venera: takođe bi trebalo da bude plej, veći i teži od saigrača Merkura, ali ima užasno sporo kretanje i sav je nekooperativan i nadrkan. Osim toga, vazda se kreće kontra od onoga što mu je trener rekao. Zemlja: hteo bi da bude i plej i šuter i klasično krilo, non-stop priča nešto ostalim saigračima i pokušava da ih organizuje, ali ovi ga izgleda slabo jebavaju. Ni dva posto. Čitav tim ispašta zbog njegove nadobudnosti, a selektor ga već poprilično mrko gleda. Mars: potencijal! I za pleja i za košgetera, ali ga trener za sada ne ubacuje u vatru, iako je mali multitalentovan. Jupiter: klasični teški centar. Pouzdan, mada malo ''na svoju ruku'', što mu se ne treba uzeti za zlo jer skupi većinu promašenih lopti i ''otpadaka'' kojima publika gađa one bekovske primadone. Sav je istetoviran i olujan, te publika izbegava da se kači s njim. Saturn: takođe centar. I on u reketu, i tu blizu reketa. Publika ga voli više od kolege saigrača Jupitera, pošto je uvek doteran i ima neke fazone, kao da ne igra košarku nego tenis. Kao dubl u tenisu, sa Jupiterom bi bili prvaci Mlečnog puta. Ovako, u timu su gde im je plej Zemlja... Jebiga... Uran: pouzdani krilni igrač ledenog lica. Mnogo bolje sarađuje sa centrima nego s bekovima. Bekovi kao da ga i ne vide, a on se kreće tamo-vamo i sve vreme im ne misli ništa dobro. Deluje nakrivljeno, ali ne promašuje kad dobije loptu, koju nikako da dobije. Neptun: pokretljivo krilo koje može da igra i kao bek šuter. Ponekad se ukopa u mestu i ni vajdice od njega, sve da ga neki od plejmejkera i vide. I on ima svoje obožavateljke, kao i njegovi saigrači Jupiter, Saturn i Uran. Zemlja ima intimnog obožavatelja Meseca. Publika: podeljena između centara i bekova, s tim što gađaju bekove a mahom pogoci završavaju na centrima. Nepravda, što i sama publika, organizovana u Kajperov pojas, kaže. Oni su radikalna frakcija publike organizovane u Ortov oblak. Krila retko ko dira, jer krila blistaju kad je i sve ostalo kako treba. Da rezimiramo. Prvu petorku činili bi Venera i Zemlja kao bekovi, Jupiter kao centar i Uran i Neptun kao krilni igrači. Na klupi, kao glavne rezerve, Saturn, Merkur i Mars. E, pa se posle čudimo što smo i u košarci otišli u pičku lepu materinu...
03:02 , 6/11/2011 2 komentara Link

Pošalji komentar ::

03:05 - 6/11/2011
Poslao/la Sanatorijum
abre, shta je sad ovo, pa ne mogu da sredim tekst i odvojim pasuse...?

Permanent Link

22:11 - 9/11/2011
Poslao/la Sanatorijum
niko da help mi? e, blogoje, bloje...

Permanent Link
<- Prethodna strana :: Sledeća strana ->