19.9.2010
Uh...bas ovakvo jutro ne volim. ( Kao da mi je ono krivo .) Jedva disem. Treba da poslusam savet lekara i prestanem da duHanim, jer sve su cesci ovi, ne mogu ih nazvati "napadima", ali produzavaju se nekako, ti trenuci u kojima se bukvalno borim da dodjem do daha.
Pocinje, onako stidljivo da pada, mala jesenja kisa. Ne znam radujem li se ili ne. Zamor prolaznika na ulici i lavez komsijskog psa...slika ovoga jutra.
Smirujem se....potrajalo je prilicno...disem...
