Malo mi se smucilo od mog kukanja, naricanja nad sudbinom, malo mi je mnogo tame u kojoj mazohisticki uzivah svih ovih godina, malo sam predugooo ( hm..koji sklop ) kopala tunel ...DOSTA !!!
Unesi malo sarenila, pesme, malo radraganih osmeha u svoj zivot, koliko sam puta govorila to sebi....Evo...nista na silu, iznudjeno, sve je taman kako i kad treba da se dogodi.
Danas?
Zasto ne danas?
Osmeh, pesma i ja....dobar trio.
Objavio
Slovenska u 17:34
kategorija posta: email this post |
Komentara (2)