31.8.2008
Zarobljena klechim izmedju nemira i nehaja,izmedju sna i strahova...izmedju neba i neprebola,trena i beskraja...Pogleda spushtenog...tela slomljenog ,samo blato dodirujem ovom kozom izboranom...smezuranom godinama ...okrvavljenom ranama Pogled mutan,koza crna od blata,a chista, samo je zaprljana tragovima secanja na raspomamljene dodire misli greshnih...izgrebana ...trula ...ne dishemo...ja i ona...razdvojene i zgazene...krvarimo...

Svakodnevicu nam niko ne moze izmeniti do mi sami... a mozda to i ne zelimo

... Mozda smo se previse navikle na tugu i bol... Baci pogled kroz prozor... vidis kako predivno vreme i sve vrvi od zivota

Nemoj da se prepustas crnim mislima i nedaj da te vuku ka dnu... Nemoj da ti ja dolazim tamo
Cecilia...radovalo bi me da dodjesh,pa da gledamo kroz okno prozora...mozda zajedno i uspemo da ugledamo komadic plavetnila

Mozda...
Ko zna... mozda jednom i dodjem

i gledamo zajedno kroz taj prozor... a sto se ovog drugog tice.... pomirih se ja odavno, da se nekih stvari moras i odreci ... ko zna zasto je to dobro...
Samo onaj ko zna....koliko je biser cist....zna sta je Slovenska dusha i nik koji je nosi ....

Hvala zutaruza.Od srca HVALA )))