"Ma koji gradovi bili porušeni,
ja ću ti uvek donositi pesme,
i plodove iz voćnjaka
kraj kojih prolazim.
Stranci u tvome krevetu,
onemogućeni našom tugom,
slušajući sneno šaputanje
čuće prekrasno objašnjenje za svoju strast,
i plakaće jer ne mogu da ljube
tvoje odsutno lice.
Ljubavnici moje voljene,
gledajte kako mi reči oblače njena usta kao haljine,
kako reči nose njeno telo poput retkog šala.
Voće je naslagano kao piramida na prozorskoj dasci,
pesme lepršaju nasuprot zida koji nestaje.
Nebo iznad grada
umiveno je vatrom
od kedrovine iz Libana i zlata.
U dimnim filigranskim kavezima
majmuni i pauni su uznemireni.
Sada kavezi više nisu dovoljni,
u ulici koja gori čovek i životinja
nestaju jedno drugom u rukama,
pauni tonu oko prestola koji se topi.
Da li je to kralj
što leži kraj tebe slušajući?
Da li je to Solomon ili David
ili mutavi Karlo Veliki?
Da li je to njegova kruna
u kovčegu pored tvog kreveta?
Kad se opet sretnemo,
ti sva u belom,
ja mirišući na voćnjake,
kad se sretnemo...
Ali sada se ti budiš
i umorna si od svog sna.
Okreni se prema tužnookom čoveku.
Ostao je celu noć kraj tebe.
Imaćeš nešto
da mu saopštiš."
L. Koen
Ljubim te, Srećo
11.1.2010
- Nisi ti...
"Tražili smo se po tudjim zalutalim osmesima
razvučenim i praznim...
Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
upijali bezvezne reči u nemim odjecima,
i snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
Ne, nisi ti iluzija... Tako nešto ne postoji.
U iluziju veruju samo izgubljene duše.
Ne, nije sve iluzija... Tako nešto ne postoji.
U iluziju veruju samo umorni i stari.
U svakoj senci trajanja nazirem nešto o tebi
što mi zenice boji i ćutanje osmehom zari
dok te u moru kajanja
nalazim negde u sebi..."
D. Konstantinović
Ljubim te, Srećo
10.1.2010
- Januarska noć...
"Ah, noći onoga januara,
dok sedim i ponovo umom stvaram
one trenutke i srećem te,
i slušam naše poslednje reči i slušam prve.
Beznadne noći onog januara,
kad odlazi vizija i ostavlja me samog.
Kako odlazi i brzo se rastače -
nestaje drveće, nestaju ulice, nestaju kuće, nestaju svetlosti;
gasi se i gubi oblik tvoj čulni."
K. Kavafi