"Tražili smo se po tudjim zalutalim osmesima
razvučenim i praznim...
Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
upijali bezvezne reči u nemim odjecima,
i snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
Ne, nisi ti iluzija... Tako nešto ne postoji.
U iluziju veruju samo izgubljene duše.
Ne, nije sve iluzija... Tako nešto ne postoji.
U iluziju veruju samo umorni i stari.
U svakoj senci trajanja nazirem nešto o tebi
što mi zenice boji i ćutanje osmehom zari
dok te u moru kajanja
nalazim negde u sebi..."
D. Konstantinović