"O, kako te volim,
tebe, što si na reč privolela
u najdubljoj tami bića naseljenu
varljivu samoću
i vaseljenu.
Tebi, što se poput slapa od sopstvenog zvuka
odmičeš od mene, bežiš, nestaješ bez traga,
dok ja sa vrhova svog života kličem,
potucajući se nebom i širom zemlje -
volim te, jedina draga.
Volim te kao što dete majku voli,
kao špilja zev svojih dubina golih,
volim te ko tama blistanje belo,
ko duša plamen, ko odmor telo.
Volim te ko što vole život
smrtnici dok ih ne skrije čivot.
Svaki tvoj osmeh, reč i
pokret čuvam ko što zemlja otpatke čuva.
U svest sam te utisnuo ko u kovinu reči,
s nagonima svojim utisnuo ti sliku,
ti, dragi, lepi liku,
tu je tvoje biće - bitnost i otkriće.
Minuti zvečeći stradaju,
al´ ti mi nemo sediš u ušima.
Zvezde se pale i padaju,
al´ ti mi jednako blistaš u očima.
Ukus tvoj, ko u pećini tišina,
na nepcu mi se topi, miluje vilice,
a ruka ti se na staklenoj čaši miče,
na njoj sitne, fine žilice,
sviće, sviće.
Oh, od kakve sam to sazdan materije
da me tvoj pogled obnavlja i ruši?
Kakva mi to svetlost sija u duši
i divljenja dostojne misterije
da mogu u magli ništavila cele
predele tvog tela obići bele?
I ko u ozarenom umu reči sjajne
mogu mu već otkriti sve tajne.
Tvoj krvotok, ko bokor ruža,
dršće, jednako dršće,
nosi struju radosti večne, pruža
tvom licu ljubavi cvat i rod,
a utrobi tvojoj blaženi plod...
Valoviti brežuljci se dižu,
zvezdani u tebi predeli se nižu,
jezera se mute, vulkani dime,
milionske zveri gmižu,
okrutnost i milost veličajna,
sunce sja, svetlost severna strada,
u dubinama tvojim vlada
večnost nesaznajna...
Ko grumeni zgrušane krvi,
tako ti padaju pred noge
ove reči uboge,
biće muca, grdi -
čist je govor samo zaklon tvrdi.
Al´udovi moji, obnovljeni, streme
iz dana u dan, već spremni
da zaneme.
Al´sve dotle kličem -
O, ti, koju iz mnoštva od dve hiljade
miliona izdvajaju,
ti jedina, ti blaga
kolevko, tvrdi grobe, posteljo draga,
primi me u zagrljaj...
Voz me nosi, za tobom bludim,
možda ću te još danas steći,
možda će da zgasne taj plamen ludi,
možda ćeš mi tiho, tiho reći:
Okupaj se, mlaka voda žubori.
Evo peškir, obriši se, osveži.
Peče se meso da glad ti utoli.
Postelja je tvoja - gde ja ležim."
A. Jožef