"To beše tamni čas andjelskog kupanja
Plove po dugom plavilu s krilima ko labudi
Pri susretu se celivaju usred zvezdanog ćutanja
Onaj što uzleti u snu od ljubavi se probudi
Spava, spava
Tiho se svija glava
Tamna nad rumenu dojku
Senka na srce joj leže
Kao u školjci sna koji plovi
Lagano je odnosi java
Najdražu - tek iz talasa - spava
Venus. Nestvarnija no snovi.
Devojko sna, reci, pre nego zora svane:
Izidješ li iz sna, nećeš ljubiti moje dane,
Izidjem li, od tebe šta ima da ostane?
I vi jablani što idete sve dalje u visine,
U kakvim oblacima dišu raskošne vaše grudi;
I vi jablani što idete sve dalje u visine,
Kako prozračne i čiste mora da su vam grudi?
Pri susretu se celivate puni zvezdanog ćutanja.
Onaj što se dotakne zvezde od ljubavi se probudi."
B. Miljković