jedna vrela suza.
Nekada vrelim usnama,
oduzela je toplotu.
Ledeno hladana kisa
ne prestaje da lije,
ispire najlepse uspomene
na sarenilo usled ovog tmurnog grada.
Brzo si zaboravio moj lik,
kao ptice kad odlete,
a ja uvek kada te se setim,
zaplacem kao malo dete.
Poslednje vrele letnje noci,
imala sam jedan trenutak srece,
vinula se u nebo,
preletela mora i drvece.
Dotakla sam zvezde,
milovala ih sve,
i dobila tada poklon od tebe;
sivo,plisano mece...
Nasa klupa je i dalje na starom mestu,
cuva uspomene na nasu srecu,
samo ponekad moje uzdahe broji,
dok u mislima cujem tvoj glas.
Bila sam jaka i snazna,
bila sam ponosna i vazna,
ali srce uspelo nije,
izdajnicku suzu da sakrije.
Sta da radim sada,
sta to sada vredi?!
Pisem i dalje nasa imena po gradu,
svake se noci molim Bogu
da nestanes zauvek sa vidika moga.
Ruza mi se nasla u kosi,
tvoj zagrljaj i poljubac,
a onda oluja koja sve to odnosi.
Izlazi mi vec jednom iz misli i srca!
Da nestane secanje na poljubac zadnji
one vrele kisne noci.
Suza i dalje u oku svetluca
i uopste mi ne da mira,
a ja se setim tebe
samo kada gitara svira.
Objavio
Floresita u 15:25 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
