Više mi nisu potrebne riječi, treba mi vrijeme;
Vrijeme je da sunce kaže koliko je sati;
Vrijeme je da cvijet progovori, a usta zanjeme;
Ko loše živi zar može jasno zapjevati!
Vjerovao sam u san i u nepogodu,
U dve noći bio zaljubljen noću,
Dok jug i sjever u istome plodu
Sazrijevaju i cvokoću.
Sanjajući ja sam sve praznike prespavao!
I grom je pripitomljen pjevao u staklu.
Ne rekoh li: vatru vrati na mjesto pravo,
A poljupcu je mesto u paklu.
I hlebovi se pod zemljom školuju;
Ja bih se želio na strani zla tući;
Pa ipak, po milosti istorije,
Povraćajući i ja ću u raj ući.
Za prijatelje proglasio sam hulje,
Zaljubljen u sve sto pjeva i škodi.
Dok mi zvijezde kolejna ne nažulje
Moliću se pobožnoj vodi. upiši pjesmu
Miljkovic

Predivno, e svaka cast za ovo.
Sto si ga postavila ovde, ovu himnu ljubavi.

Uf, proslo je dugo vremena od kako sam poslednji put
ovo procitao u Bibliji, i fino mi doslo. Uz sjajnu atmosferu
tvog Bloga..

Legendarna himna.. Ispunjava..

e baš je dobro i nemam šta da dodam na ove pobožne misli, osim laku noć i tebi..:o))