Shta je to ekskurzija? Neki je dozivljavaju kao priliku da se odvoje od roditelja i provedu sa drushtvom, neki kao priliku da upoznaju druge gradove, drzava, a neki chak i kao smorno dano-nocno vucaranje po busu. E pa ja je dozivljavam kao svo troje i josh mnogo toga, prilika za upoznavanje novih ljudi, odmorom (mada bolje reci umorom, jer se sa nje vracam kao da me valjak pregazio)...
Elem, this year, sam bila u Grchkoj, Paralija. Prelepo mesto. Cela III godina ekonomske shkole u 2 hotela, ludilo! Lepo smo se druzili ima dosta toga da se pricha, ali mene mrzi tako da cu samo dve stvari.
Prva, pamticu ovu ekskurziju po tome shto sam se prvi put u zivotu "napila". Mada nisam bila pijana nego samo pripita. Jedno veche, nismo ishli u diskoteku nas desetak i okupili se u sobi. Proshvercovali smo, votku, tekilu, i ko zna shta josh... Ja onako ukleti antialkoholichar kazem drugu: Ma sipaj, shta ima veze, jednom se zivi! I jednu po jednu popih ja 5 tekila, i samo me malo uhvatilo. Ja sam vodila drugaricu do nashe sobe, tako da nisam bila bash pijana, vec vishe neshto kao pripita.
Ali zato sledece veche pre diskoteke dadoshe mi prvo neki ouzo (grchko nacionalno pice), pa zatim ponovo tekila. Da li zbog meshanja ili chega, ne znam ali opasno me uhvatilo. Drug me bukvalno vodio za ruku do diskoteke da se ne bi povodila pred razrednom. Ali svejedno nisam ja bila pijana, znala sam za sebe, i sve shta radim, samo sam bila malo opushtenija, shto je zaista bio kul osecaj. 
Da chujete foru. Zadnja noc, i mi posle diskoteke doshli kod druga u sobu. Bilo nas je...pa...dosta! Ja mrtva umorna legnem pored druga na francuski u drugarichinoj sobi. Taman da zaspim dolaze josh drug i drugarica i nas chetvoro ti se potrpamo na jedan francuski i zaspimo, a druga drugarica iz sobe ostane bez kreveta. U jadno doba budimo se ja i lik pored mene. Ja na sat pola 8, a napolju mrak. Ovaj lik zaspi odmah kako je video da je mrak, a ja pochnem da se raspravljam sa drugaricom koja je ostala bez kreveta da je nemoguce da je napolju mrak ako je pola 8. I ona mi na kraju prizna da nam je svima pomerila sat, za jedan sat da bi ustali ranije, da ona legne. Samo tom liku nije mogla jer mu je telefon bio u dzepu. Zvoni telefon i ovo troje ustaju izbezumljeni, a mi ih josh pozurujemo da se spremaju da je doruchak za pola sata. Lik ustaje i vadi telefon iz dzepa (mi kao, NEEE, provalice nas) a on 'ladno pogleda na telefon i kaze: "U jebote stvarno pola 8. Joj odoh nisam se ni spakovao!" I izlete iz sobe.
Ja i drugarica patos... A drugarica u jadno doba izvali: "E a shto se mi pakujemo?" Ja i drugarica kao: "Kako shto, Nevena, za pola sata doruchak, za sat krecemo!" A ona ce: "Shta idemo sad u 2 sata u noc???"
I tako mi nalozimo ovo dvoje da treba da sanesu kofere pre doruchka ispred jer su svi izneli, i oni se taman spremili, a mi spremni da ih gledamo sa terase kako ispadaju, kad budi se drug iz susedne sobe i viche: "Shta ste se vi digli ranom zorom?". Drugarica mu je odmah shapnula da ih zezamo, ali on nije mogao da izdrzi, i rekao je ovima i propade nam fora, donekle... Bar smo se slatko ismejali.
PS. E, nashla sam gitaru, i trebala bih uskoro da krenem na chasove... 
Zezanje ljudi je zanimljiva stvar [ukoliko je bezbedno].
da mi bar bude ko tebi
