| |||
O meni
Home
Poslednje napisanoCan u do that??????DEDA 2 DEDA Samo se vi kurčite ja ću idalje da pišem!!! Svadba, part 2 Kategorije postovaPrijateljiAnaMyin miriam BIBA Dzo gulanfer poglavica Margaretta mazzapsycho Sanatorijum zangrad samojedino ff Skorpijica Seven Lilith jullie bsladja Freeda III Proslost Giardia MORE mutti mungos elfish Linkovi
Blog Hosting
|
Kondor 122:24, 24/1/2007 11komentara LinkZove me šef skoro do kancelarije – srala sam za njega da je ovakav i onakav a ustvari to ti je fin čikica, malko nadrkaniji zbog prirode posla, al’ dobar. Cenim što nikad nijednu ženu u Firmi nije pogledao drugačije od – zaposlenog, ima ženu i dvoje odrasle dece, jednog klinju od 4-5, fina familija. Jedan od onih, pun je love a živi normalno. Ne opterećuje se vilama, vikendicama, automobilima, kurac-palac izdrkavanja... ne kažem da idu u ritama, nego bre, normalno. Videla sam njuške ovde koji imaju duplo manju platu od njega al’ zato Rolex, Gucci – to samo seva. Doček’o me šef sa osmehom – e rek’o ugasila ga Mama ko dobar dan, eto otkaza! „Sedite, da popijete nešto?“ Ne pijem na poslu. „Ovako, Mama, stvari dakle stoje...“ Isto to veče – ding-dong. Mama u jednom od svojih elegantnijih izdanja, ukrutila flašu pića, cveće, bombonjere, pokloni za dečurliju – ma k’o Deda Mraz! Slava kod šefa. Zato me zvao. Pravi večeru za zaposlene. Laknulo mi. A i da mi kaže da je mesto u Saudi Arabiji već zauzeto, tako da, čim se nešto pojavi, javiće mi. E u kurac. Ništa od odlaska, za sada. Gospođa Supruga otvara vrata, elegantno ali nikako nešto nabudženo obučena (al jesam ukapirala da nije to što nosi na sebi jebeni Nekerman, nego Mango kompletić, ima dobar ukus i ja ga merkala skoro al’ je meni bio papričicaleskovačka skup) Cap, osmeh, bez ljubljenja, ruka ruci nismo Turci – „izvolt’e, izvol’te, a Vi ste Mićina kćer“ (pazi kćer!) aha jeste ta sam, „ličite na majku rekla bih“ (pronicljivo oko Gdja Supruge je skapiralo da ako ne ličim na taju onda mora da ličim na maju.... aaaaaaaaa, taaaaaj fazon, suuuuper!) „uđite, uđite ne kasnite, još nismo počeli sa večerom.“ Sve sam kreten do kretena. Već sam sračunala koliko mi treba pića da preživim 3 sata tuđeg neuspešnog dupeuvlačenja Gosn Šefu – oko 7 ako pijem vermut, 6 ako je đus-votka, 4 čaše vina na prazan želudac – što je to danas lepo kad plavuša ukapira da pored smeškanja i keženja FirmoKretenima + pratnja u glavi može još i da: računa koliko joj vremena treba da u alkoholnim jedinicama utopi smaranje, izračuna koliko koraka ima do stola sa posluženjem i koliko puta treba da ode do tog stola da bi usinhronizovala piće i jelo (nema smisla da se urokam Prvi Put Kod Šefa Na Večeri), da prebroji sve „freska like slikarska platna“ sa potpisom V.Veličkovića, Zeca, Kokoške i ostalih zverki. Nije loše. Ima Mama jednog Tapija, garant nije pravi al’ lepo more. Mare Nostrum. „Izvol’te za sto.“ kaže Gdja. Supruga taknuvši me ovlaš po laktu i osmehom G8. Gosn Šef stoji na vratima velike trpezarije. Sto postavljen po Psu, sa sve jebenim karticama za sedenje. Ko kreten stojim na sred prostorije i pogledom tražim svoje mesto, osećam se ko da sam opet na zimovanju sa školom i nijedna od uobraženih maminih curica neće da me primi za svoj sto. „Mama!“ vikne najzad neko od ovih što su posedali mašući mi – mesto treće od Šefa, nije loše. Sednem, stolica do mene prazna. „Milan opet kasni...“ prokomentariše Nafrakana pored mene, da je stavila malo više Organze popadali bi u nesvest ovako smo svi u krugu od 3m samo blago ošamućeni. I krene krkanje. A mene žuljaju jebene čizme. Nisam isekla nokte na nogama i sad osećam kako me uzane čizme prave žulj na peti a nokti se blago usecaju u meso. Prdi mi se, to je od majinog prebranca za ručak. Lepo mi rekla žena „Nemoj!“ al’ nije stoka mogla da izdrži. Još mi se naduo stomak jer sam stegla dupe pa mi uzana suknja. Nevoljno prevrćem po tanjiru ladno predjelo, pijem pivo, gledam na sat – kad ću kući. Ovo je jedna od retkih „Family Perić free“ slava pa sam opuštena i jebe mi se ko jeste a ko nije tu. U trenutku kada Nafrakana predugih crvenih noktiju objašnjava kako Andrea Bocceli ustvari „i nije tako simpatičan a uz to je i debeo“ pa zato i nije jedan od vodećih operskih pevača srpske sadašnjice (prim.aut.žena je KompletanSmoroDebil) začujem mio glasić Gdje.Supruge iza sebe „... a ovo je Vaše mesto, nadam se da će Vam prijati društvo naše mlade savetnice...“ Skoro sa treskom se spusti u stolicu pokušavajući da spakuje dugačke ručerde pored pa na sto pokušavajući da me pri tom manevru u namanju ruku ne obori. Pravi jebeni kondor. Kud se ne seti da toliku buku iskoristim za deverziono ispuštanje prebranac-gasova? Panično objavim stihijsko povlačenje bliže Nafrakanoj praveći mu više mesta za ruke noge i ostale ekstremitete. „A kuda?“ zagrme iz njegovog grla, dohvati se naslona moje stolice pa me ko šahovsku figuru privuče sebi. Šah, pomislim. Ružniju njušku nisam videla duže vreme, prema njemu je gosn Perić andjeosko oličenje al’ kad me pogleda Srce, Telo i Ona podigoše table sa ocenama 4.9, 5.0, 5.0+. „Milan Aćimović, šef Odeljenja za narkomaniju.“ Pruži mi bezburmnu šaketinu. Telo dodade na žiri-tablu jedan plus. „U jebote...“ promucah. „The plesure is all mine!“ nasmeje se. Pošalji komentar ::
22:53, 24/1/2007 Poslao: ariel ::Hhahahahahahah
|
||
<- Prethodna strana :: Sledeća strana -> |