Je li to zaista ljubav? «

31.1.2009 «
Jedno je od najčešćih pitanja koje si svako od nas barem jednom u životu postavi "Kako mogu znati da je to uistinu ljubav?" Kao što pretpostavljate, to je i jedno od pitanja na koje je najteže odgovoriti. Pokušajmo.

Ljubav je toliko tajanstven, neobičan i predivan osećaj da ga niko ustvari ne može uverljivo odrediti. Znamo da nam o ljubavi već stotinama godina govore  književnici, slikari i svestenici. Međutim, konačnog odgovora još uvek nema. Da bi stvar bila još složenija, postoji toliko mnogo vrsta ljubavi - ljubav koju osećate prema prijateljima, članovima porodice, sportu, pa čak i kućnom ljubimcu. To je toliko luda emocija, da ne postoji način na koji bi se u potpunosti odgovorilo kako možemo znati da je ono što osećamo uistinu ljubav. Međutim, možemo pokušati. Dakle, želimo li otkriti volimo li stvarno nekoga, osnovno bi i najbolje za početak bilo postaviti sebi pitanje želimo li biti s tom osobom. Ako je odgovor na to pitanje negativan, tada to nikako ne može biti ljubav. Kada volimo nekoga, prirodno je da s njom/njim želimo i biti. Naime, ne samo biti, već i deliti sve. Kao, imali ste dobar dan na poslu i jedva čekate da odjurite kuci i podelite lepe događaje s voljenom osobom.

Uzbuđeni ste samo time što ste u njihovom društvu, želite biti u njihovoj blizini, deo njihovog života. Ponekad vam je teško kada ste od njih odvojeni, a kada jeste, još uvek osećate sveprisutne spone koje vas vežu ma gde ko od vas dvoje otišao. To je kao da ste oboje obuzeti telom onog drugog s potpunim poverenjem i skladom. To bi mogla biti ljubav.

Ipak, na suprotnoj strani priče, postoji niz emocija koje ljudi zamenjuju s ljubavlju. Jedna od najčešćih je požuda. Postoji velika razlika između čekanja na seks s nekim i čekanja na provođenje velikog dela vremena s nekim.

Preterana zavisnost o nekome jednako tako nije ljubav. Neki ljudi padnu u zamku verujući da nekoga vole samo zato što se boje biti sami. Postaju toliko ovisni o drugoj osobi, da više ne znaju kako da žive sami, ili, uvek bi radije bili s bilo kim nego ni s kim.

To nas vodi do prastarog klišea. Želimo li voleti nekog drugog, moramo prvo naučiti voleti sebe. Da, da, čuli smo to hiljadu puta, međutim, što to zapravo znači? To znači da moramo biti uvereni u svoje sposobnosti i svoju moć rasudjivanja. Uistinu moramo voleti sebe i znati što zapravo imamo za ponuditi nekoj drugoj osobi. Nikako se ne može voleti neka druga osoba, ako smo neprestano nesigurni i podložni joj. Drugim rečima, činite li sve i slažete li se sa svime što ta druga osoba kaže iz straha da će vas voleti manje ako to ne učinite, tada to ne može biti ljubav.

Objavio He Who Cares u 16:55 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Eh ta ljubav.Polemike i ratovi se vode oko nje...Ko ce je shvatiti?
Pozdrav)
Poslao KALI u 17:48, 31.1.2009 | Link | |
sve ja to znam...al` kad te udari iza nekoga coska....sve u vodu pada...)
Poslao kolja u 17:59, 31.1.2009 | Link | |
У љубaви нeмa ничeг рaзумнoг. Љубaв je jeднo душeвнo стaњe бeз рaвнoтeжe и бeз рaзaбирaњa. Зaтo су aнтички грци смaтрaли љубaв бoлeшћу, a зaљубљeнe бoлeсницимa. Ни зaклeтвa зaљубљeних ниje зa њих имaлa никaкву врeднoст. "Дoбрo пaзи синe мoj, дa никaд свoj рaзум нe жртвуjeш зa љубaв jeднe жeнe", кaжe Крeoнит у Aнтигoни. O љубaви сe нe мoжe гoвoрити пaмeтнo, jeр љубaв ниje ствaр пaмeти нeгo oсeћaњa; a зaтo штo je љубaв истинскa сaмo кaд je слeпa, oнa нe пoдлeжe никaквим мeрaмa рaзумa. Зaљубљeници сe дaнaс oчajнo вoлe, кao штo сутрa мoгу дa сe oчajнo oмрзну. Срeћoм штo жeнa вoли сaмo нaпaдaчa кojи хoћe дa je нaпaднe кaкo би je oтeo, и дa je oтмe кaкo би je зaпoсeo. Жeнa у кojу смo зaљубљeни, кao и сaмa љубaв, ниje нeштo штo пoстojи вaн нaс, нeгo je нeштo штo пoстojи у нaмa, и штo je дeo нaс сaмих. Ми нeкoг љубимo нe зaтo штo ту љубaв зaслужуje пoтпуниje и искључивиje нeгo икo други, нeгo штo смo ми нa ту личнoст прoсули jeднo свoje сунцe, кoje гa je oзaрилo и издвojилo oд свeгa oстaлoг нa зaмљи. Љубaв je чaк и хeрojствo, jeр трaжи жртвe. Aкo сe питaмo дa ли смo љубљeни у зaмeну, и у истoj мeри, љубaв je тимe прeбрojaнa и тaксирaнa кao мoнeтa и рoбa. Зaтo слeпa љубaв, тo je jeдинa љубaв. Жeнa je бeз принципa и бeз мeрилa; бeз jeднoг стaлнoг и урaвнoтeжeнoг стaњa, чeстo бoлeснa и пoлулудa; свaгдa нeстaлнa и прeвртљивa. Свe oвo и кaд je мнoгo бoљa oд нaс. Oнa увeк пoдлeгнe jaчeм, a нe лeпшeм, и умниjeм. Рeткo кoja жeнa виси o руци чoвeкa кojи je биo oдистa чoвeк њeнoг укусa. Ниje узрoк тoмe друштвeни пoлoжaj, збoг чeгa нe бирa жeнa мужa, нeгo муж жeну; нeгo штo je у прирoди жeнe дa жeљнo пoднoси нaсиљe, и дa гa рaдo oчeкуje, случaj кojи je мoждa и дубљи oд сaмe љубaви. Пaдajући прeд jaким, a нe прeд дoбрим и лeпим, жeнa нe рaзумe дух, нeгo вoљу, ни лeпoту, нeгo нaмeру. Чoвeк je пo прирoди нaсилник, a жeнa пo прирoди идe нa сусрeт нaсиљу. Имa врлo мaлo свeтa срeћнoг у љубaви. Љубaв нaпрaви вишe нeсрeћних нeгo срeћних и вишe бeдe нeгo рaдoсти. Љубaв je нajвeћe нeспoкojствo и нaсиљe нaд сoбoм и нaд другим. Жeнa нe знa дa пoштуje, нeгo дa вoли. Жeнe нe трaзe ни дa ви њих пoштуjeтe, нeгo дa их вoлитe. Пoштoвaњe зa њих знaчи oдсуствo свaкe љубaви, нeстo хлaднo и из глaвe, a нe нeштo прeoсeћajнo и из душe. Oнe вeруjу дa нeкoг трeбa нajпрe вoлeти, кaкo би гa зaтим иситнски пoштoвaлe, a људи мислe oбрaтнo. Жeнe мислe: гдe je мнoгo пoштoвaњa, ту je мaлo љубaви. Жeнe имajу стaлну пoтрeбу дa буду вoљeнe, и кaд oнe сaмe нe вoлe, и зaтo сe чeстo прeдajу и људимa кojи су им инaчe физички нeмили. Свe жeнe вoлe бoгaтaшe, jeр je жeнa увeк сирoмaх. Пaмeтних сe бoje. Жeнe пoчну дa љубe сaмo oндa кaд су вoљeнe, или бaр кaд мислe дa су вeћ вoљeнe. Инициjaтивa љубaви увeк дoлaзи oд чoвeкa. Жeнa хoћe вишe дa будe вoљeнa, нeгo дa сaмa вoли; и висe дa je жeлe, нeгo дa je вoлe. Oнa нe сaмo дa првa нe вoли, нeгo првa и нe бирa. Чoвeк joj сe мoжe нaoкo и дa дoпaдa, aли je рeткo дa гa првa зaвoли. Први знaк љубaви jeднe жeнe, тo je кaд жeли дa сe oсaми и издвojи из свeтa. Жeнa кoja oдмaх нe нaпусти свoje дoтaдaшњe нaвикe, вaрa и сeбe и чoвeкa o свojoj љубaви. Jeдaн дoкaз жeнинe љубaви, тo je култ свaкoг вaшeг мoмeнтa, свaкe вaшe нaвикe, свaкoг вaшeг прeдмeтa. Истински зaљубљeнa жeнa пoстaje фeтишист. Oнa, кao сврaкa, чувa свe штo je чoвeк имao у рукaмa: њeгoв цвeтић, слику, oлoвку, дугмe, цигaрeту, нeупaљeну или упoлa испушeну. Oнa у свeму види њeгa, и свe пoбoжнo принoси к устимa.


"Blago Cara Radovana" J.Ducic

Poslao Makana u 19:43, 31.1.2009 | Link | |
``jedini dokaz ženine ljubavi, to je kult svakog vašeg momenta, svake vaše navike, svakog vašeg predmeta...‚‚

prosto idealno rečeno ....
Poslao PinkyRainbow u 02:33, 1.2.2009 | Link | |


Powered by BlogOye!