Jedna rijec otkinuta sa usana, jedna misao istrgnuta iz mnostva, jedan osjecaj od onih koji traju....Uvijek nesrecno vezana za osjecaj nad osjecajima, onaj neobjasnjivi, onaj neuhvatljivi, neponovljivi. I, samo ponekim srecnicima dostupan da traje vise no sto traje zelja, vise no sto traje zudnja. Vise no sto traje varka da zelimo toliko koliko nam se cini, da smo gladni koliko mozemo pojesti.Svjesni koliko nam razum govori, zaljubljeni koliko mozemo voljeti.I,uvijek takva, najljepsa, u svojoj ispreplitanosti sa tugom i vremenom provedenim u iscekivanju svog ostvarenja....Cesto nezavisna od razloga svog postojanja i dovoljna sama sebi, uljuljkana u mrezu spostvenih zelja , nesvjesna da sama sebi postaje i svrha i cilj.
Jedino snaga njena moze govoriti o dubini i iskrenosti onoga sto joj je uzrok.Jedino snaga njena jeste i njen opstanak....Jedino snaga njena moze pobijediti u borbi sa svim drugim sto je nadohvat ruke, sto je lako ostvarivo ali, nikad zadovoljavajuce do one granice da bi mogla nestati.Naprotiv, cesto jedna izgubljena bitka i na kratko potisnuta razmisljanja uzrokuju da vaskrsne sa josh vecim zarom, raspomamljena surogatom osjecaja koji joj je podmetnut a ne onim za kojim zudi,pokusajem da prevari sebe na najprimitivniji nacin zamjenom nicega za neshto, ili jos gore necega za nista.Nikome jos nije uspjelo da je prevari, neki su na trenutak prevarili sebe, i skupo placali svoje greske , provodeci ostatke svojih zivota osakaceni , posramljeni, nesrecni, a bez dovoljno hrabrosti da priznaju gresku, da su zavaravali sebe i uzeli ono sto im se daje a ne ono su zeljeli.Desi se ponekad da njena snaga oslabi, pa vrijeme uspije da je sakrije u neki zavejan kutak misli i ona utone u san koji tek ponekad biva prekinut naletima proslosti, zeljom da se vrati u vrijeme najvece snage, vrijeme mladosti. Ponekad lazna, neprepoznatljiva i skrivena iza sujete, tvrdoglavosti, inata, spremnosti da se protivrjeci svima pa cak i sebi uspijeva da odoli nevjerovatnim vremenskim intervalima, sve dok ne pokaze svoje pravo lice, do onog trenutka kada se ostvari i kada vrijeme koje joj do tada nije moglo nista srusi sve kao dvorac u pijesku.....Samo je jedan njen izgled pravi i samo je njeno ostvarenje vrijedno svih odricanja....
Kada se sjedini sa onim svojim dijelom koji pripada drugom bicu, bicem koje zivi istu emociju, hranjena istom vjerom , gajena u srcu koje vise kuca za onog drugog nego za sebe, tada ustupa mjesto sreci i povlaci se negdje da s vremena na vrijeme, ako zatreba, opomene koliko je bila snazna, koliko je trajala I kako je boljela.
