"Tako mi vremena - čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. "
ajet
Duša mi ište Mostarsko čistilište. Neretvu i vetar da me umiju, kamen da mi zguli prljavštinu.
Čitala sam i čudila se kako je nečiji mozak sumnjivih poveznica sklopio 1000 i kusur ženskih sagrešenija, bez ijednog muškog.
U sagrešenijima nijednog slova o tome kakva je ženskinja majka. Čudno, po mom mneniju.
Najčudnije mi beše da se ne stavljaju laktovi na sto. Objašnjenje beše još suvislije od ovog sagrešenija, valjda zato što sam vaspitana.
Čitam Barnsa "Nije to ništa strašno", o smrti knjiga, o čemu bi drugom. Kada on to napiše onako kako ume sve postaje neopisiva zabava, sa filozofskom primesom, off course.
Britanci mi prijaju leti, zato ću u petak da uživam iz sve snage.
Posle happy time, priuštim telu osmeh, prođem kroz oblake happy fizz i
