Zera otpala od nista

2.8.2009

i dalje sve isto

  Mozda na pogresnom mestu , ali trazim razumevanje. Trazim da sebi budem jasnija, da otvorim krletku buducnosti. Zatoceno je sve .. Bez logicnog objasnjenja . Pustila sma da prodje vreme . Cetrnaest dana. Za mene , ocekivano, citava vecnost.... Ponor je jedino izvestan. Lebdim iznad grotla i cekam . Vetar da me odnese  negde , bilo gde , ili da prevlada tako privlacna moc ponora.... 

   Cekala sam da vidim sanjam li. Deca kazu , mamma  , kao da je ovo neki san... One , tako malene  , zele da to tako bude.    Moram pricati.   Sebi sam zadala zadatak da budem visoka, da prevrnem svoj karakter. Slab , sugestibilan , popustljiv.   Zbog tih svojih osobina sam sada ovako ovde ,...   Ne umem da kazem , Ja  najjj ... Treba mi ovo , kako sam samo odlicno ovo... Ostrokondza sebicn , samoziva. Ali to bi odrzalo moj brak , mog muza pored mene... OVako , ode , bez sanse a razumevanje , za popravke , za preokrete...     Stres , naravno gutam potoke suza , grlo je u neprestanoj opstrukciji.. Usi na oprezu , srce jos uzdrhti pri pomisli da dolazi , da ce biti kao pre... Evo sta ocekujem , samo neko da me utesi svojom pricom , svojim dozivljajem ., Verujem da nisam usamlljen slucaj , tesko je pomiriti se sa naprasnim prestankom zivota, gubitkom smisaonosti ,, a drzati se da deca sto manje pate i da ipak jesu oni najvazniji.. To je zivot i buducnost.. Jel tako ~


14:18 , 2.8.2009 0 komentara Link


28.7.2009

prosta 43. godina Zivota

  Sve je u brojkama... 15 godina braka, 3 cerkice , 1 suprug , 1 sporazumni razvod... Danas.  Kaze , sve se zavrsava za 1 dan...  Danas mi treba podrska. Neko u slicnoj situaciji. Ne razumem vise nista... Sve zbog poslovnih neuspeha , svetske ekonomske krize. Da i ovo malo sto imamo ne ode na dobos, Da se razvedemo. A mi smo izgleda odavno na razlicitim planetama. Mislila sam , neka to tako traje , mir je u kuci , deca su sa oba roditelja.. a ja d=sam vec navikla da se sklanjam, da zaspim pre nego sto dodje s posla, da ne vidim , da ne cujem , da pustim... Posao ... Onda jedn nocni izlazak i poziv posle ponoci... Javljam se iz sna na njegov telefon. Zaboravljen slucajno ili ne... Poznato ime na displeju,  vice- Daj mi OLiveru...  Grudi su mi prepune teskim otkucajima ludog srca.  Dakle ,moj muz sa Oliverom , drustvo je trazi da krenu... Ne spavam cekam,,,... u glavi vise nisu misli. Nedefinisana masa. Tako od prosle noci izmedju subote i nedelje... NIje nista bilo ... samo SMS kontakti i sad ovo malo chata uzivo..15 minuta. I nijee nista bilo , ali evo sve se dogadja... Ne moze vise da dodje svojoj kuci , ne moze da spava tu.
14:12 , 28.7.2009 0 komentara Link


12.4.2009

pisem opet

         Jos nisam savladala komplet .       Ali , ne obracam paznju , ne marim.     Nesto se slova krive , da li su jasna.              Elem.    Dragi dnevnice.      Procitala sam prvi komentar .  Neko je procitao   .  Jasno mi je da je bas  bas  vecina konzumenata  bar dvadesettri godine  mladje , ali HVALA   uzvikujem. Nije sve otislo u nepoznato. Ima citalaca , ima komenmtatora.      Anonimna ,  citala sam u vise navrata  komentare na drugim mestima,    dobro je. To malo godina ne  smeta  stvarnom razmisljanju.       Danas sam zadovoljna   . Krupan dan /   cela svetlosna godina. Kao da je sutra kraj.   Spremna . NAucicu i da se otvaram. Znam da to bas  fali. Tek kad opusteno uvidm da niko uistinu ne moze pogresno protumaciti.     Bice sve jednosttavnije i shvatljivije..    Sama sam dugo samo gledala sa strane.   Znam da  su slicni slucajevi u mnozini.   Posmarraju , razumeju i ne govore .    Eksperiment


22:16 , 12.4.2009 3 komentara Link


7.4.2009

totalno iskreno

    Kao i brojni izdanci moje vrste , uglavnom probam i sama ucim. Kako se pise , sta je post , sta blog ,... NIsam imala informatiku svih sesnaest godina svog skolovanja. Neka , nije mi zao , volim da otvaram nova vrata , volim izazove.

         Kako ja shvatam , blog je licni dnevnik.   Nadam se da nije previse prosto s moje strane i da nisam usamljena u ovom nivou spoznaje.         Sta mi je posebno zanimljivo-  vecina  blogera su mladjeg uzrasta.  Jasno. Mi , veliki , da ne kazem matori , nemamo vremena.       Da razmisljamo o svojim mislima , da ih definisemo , slazemo , ostvarujemo...     Na povratku s posla , redjam misli koje bih mogla ispisati negde . Da li to negde moze biti ovde , na blogu. Mom blogu . Mojoj stranici dnevnika. Preteram ja malo ,malo , pa opet. To mi olaksava razumevanje. Pravilan poredak stvari . Da ne ispadnem glupa  . Valjda nista novo. Kompleks k'o kompleks   .      Mislicu jos,  pa pisem . Makar za sebe .    Nekad sam imala papir i olovku . Volim napredak  ,  volim tehnologiju,..


21:45 , 7.4.2009 2 komentara Link


6.4.2009

Zera otpala od nista

  Zelim da znam seca li se ko ... Davno preko radio talasa jedne velike ( tada su samo takve i mogle biti ) . Moze to da znaci mnogo i nista.   Sebe shvatam kao deo,  zeru, ... Ta prevelika , tesko shvatljiva tvar trazi svoje komadice. Sta je presudno.  Svesnost , otvorenost.   Hocu da vidim  imam li paralele.   


16:40 , 6.4.2009 0 komentara Link


About Me

Home
Moj Profil
Arhiva
Prijatelji
Foto Album

Linkovi


Kategorije


Zadnje napisano

i dalje sve isto
prosta 43. godina Zivota
pisem opet
totalno iskreno
Zera otpala od nista

Prijatelji