Po ko zna koji put sam se teska srca probudila. San je bio tako lijep, miran i spokojan. Rijetkost je da imam tako mirne noci, valjda zbog toga i ne zelim da se probudim.
Pijem kafu, citam novine i razmisljam o snu, o tome, sta znaci i kako da ga shvatim. Ranije nisam voljela da pricam o snovima jer bi se uvijek nesto ruzno desilo. Mislim ni sad ne pricam nego pisem, valjda ima razlike?

Cudno je sve to, x- puta sam sanjala stvari koje su se kasnije desile. Bezazlene stvari, nesto tipa deja vu i lijepo je to, jer uvijek su bili neki lijepi ili uobicajeni snovi.

Moj problem su kosmari, koji me evo cetvrta godina muce i iskreno iscrpljuju. Budim se nocu vristeci, sva u znoju i izbezumljenog lica. Znam to, jer one koji su pored mene, dobro uplasim.

Nego necu  o ruznom snovima, ipak se sinoc lijepo spavalo, a i sunce je i mislim da ce ovo biti lijep dan.

Uzivajte u njemu.

P.S. Pjesma za danas Oci boje meda - EKV