Mnogo puta mi se u mojim mislima ustvari činilo, da u životu idemo kao od vrata do vrata, od faze do faze, kroz koje u svojim životima prolazimo. I taman kad uspešno ili ne prođemo kroz jedna vrata, na vidiku su neka druga, jedan ne prekidan bezkonačan niz, kome kao da kraja nema. Ponekad su to lepa mistična vrata sa suncem iza njih, koje nas tako željno čeka a ponekad sasvim suprotno skoro da se uplašiš šta te tamo čeka kada jednom kroz njih prođeš... sreća je, a i umeće življenja je ipak presudno za siguran prolazak kroz njih... životna vrata!